S obzirom na sve što se u 2020. godini događalo, potres, kriza koja nam se s koronavirusom dogodila i koja je utjecala na loše stanje ekonomije i života ljudi, u cijelom svijetu pa naravno i u Hrvatskoj, mislim da će se nakon svega mnogo toga morati raditi drugačije. Drugim riječima, određene poslovne modele stare „analogne ekonomije“ bit će dosta teško prilagođavati novom digitalnom vremenu. Mi smo u investicijskom bankarstvu i investicijskoj štednji, a tu su velike globalne kompanije koje su tehnološki orijentirane na digitalno poslovanje, i koje su vrlo brzo izašle iz te krize, imaju sjajne rezultate i povećanje prihoda, povećanje profitabilnosti, povećanje vrijednosti, a starije kompanije, nažalost, love korak i njima će trebati malo više vremena, istaknuo je u razgovoru za poslovniFM Milan Horvat, predsjednik Uprave tvrtke FIMA Plus iz Varaždina.
Iz poslovnog svijeta počesto se čuje mišljenje da je svaka kriza prilika. Milan Horvat nedavno je objavio post koji kaže da se svijet mijenja, pa je i nama vrijeme da se promijenimo, zapitao je urednik emisije Medijator Srđan Šimac.
– Drago mi je da ste me podsjetili na taj post. Smatram ga jednim od mojih boljih trenutaka, Naime, u tom sam se postu pozivao na istraživanje jednog američkog investicijskog društva, u kojem su usporedili razdoblje s kraja 19. i početka 20. stoljeća kada se događala slična tehnološka promjena kao što se događa ovih dana. Usporedili su osnivanje manufakturne proizvodnje temeljne industrijske revolucije s promjenama velikim otkrićima u transportu što je donijela željeznica, automobil odnosno motor s unutrašnjim sagorijevanjem i komunikacijski dodatno je tu bio telefon koji je mnogo toga promijenio te, naravno, električna struja koju nam je Tesla donio. Sve to otkriveno je u pedesetak godina, da bi nakon početka 20. stoljeća nastupilo dugo razdoblje ekonomskog, gospodarskog i životnog prosperiteta jer su te promjene ljudima donijele drastičnu promjenu života, što se čak i reflektiralo u velikom porastu broja ljudi koji žive na kugli zemaljskoj.
Mi trenutačno živimo, zapravo, u razdoblju još intenzivnijih otkrivanja tehnoloških unapređenja. I kao što su ta otkrića promijenila život ljudi koji su živjeli do 19. stoljeća na uobičajeni način – bez brzog transporta, bez brze komunikacije, bez industrijske multiplicirane proizvodnje, znači samo s onim obrtničkim, dakle, bez svega onog što je nama danas normalno a prije toga nije postojalo, tako se i danas stvara slična priča. Otkrivanjem interneta prije toga još i kompjutera, nakon toga promjenama u energetici s obnovljivim izvorima energije, pa roboti i genetska istraživanja, blockchain, umjetna inteligencija koja uz to dovodi i razvoje u internet of things, znači stvari koje povezuju ljude i njihove navike s onim što se radi, to je nevjerojatna promjena koja nama donosi veliki iskorak u načinu življenja i načinu poslovanja u sljedećih desetak do 20 godina. Život koji smo poznavali prije recimo 10 ili 15 godina, a još jednim velikim dijelom ga i sada živimo, iako su nam ga internet i kompjutori u velikoj mjeri već promijenili, još će se bitno brže mijenjati.
Samo jedan primjer: mi danas smatramo normalnim mobitele s touch screenom. Prije 10 godina touch screena nije bilo! Znači on se pojavio 2009. godine. I tijekom deset godina usvojilo se nešto što do jučer nije postojalo. Ja sam kompjutor upoznao s 30-tak godina i bio sam među prvima u svojoj generaciji koja se njime počela služiti. Dakle, trideset sam godina živio a da nisam ni smatrao da je kompjutor nešto što je moguće. Današnji klinci s kompjutorom normalno žive i razvijaju se. Imam sina koji je u vrijeme pojave YouTubea bio u pubertetskim godinama. Surfajući tako jednom pozvao me da mi nešto pokaže, i pokaže mi jedan video sastava The Doors, jer zna da ja volim Doorse. I tako dok mi to gledamo i uživamo, kaže on meni: Tebi je, tata, baš bilo lijepo kad si bio klinac, to je sve bilo onda stvarno, realno. A ja ga na to pitam: A kaj ti misliš kad sam ja prvi put vidio ovaj video? Veli on: Pa valjda kad si bio u mojim godinama. Neee, kažem ja, sad sam ga prvi put vidio. To je, eto, ta promjena koja se događa, objasnio je Horvat.
Na konstataciju urednika emisije Srđana Šimca da se mnogim ljudima teško snaći u svemu novome, a da mnogi poduzetnici ni ne znaju koju poslovnu strategiju izabrati kada su u pitanju tehnologije i promjene koje su već ušle u naš život, Horvat odgovara da je moto ‘oduvijek smo radili ovako pa ćemo i dalje’, ustvari jedan tricky način razmišljanja.
– Mi uvijek mislimo da imamo vremena, a uvijek zapravo shvatimo da se puno toga dogodilo dok smo mislili da imamo vremena. Ja ljudima znam reći da imaju dovoljno vremena da se prilagode ako na tome počnu raditi sada. Ali ako misle da imaju vremena i odgađaju, onda će ih vrijeme pregaziti. I to je moj odgovor na pitanje kada i kako. U biznisu svatko tko malo ozbiljnije i temeljitije radi to radi cijelo vrijeme, i on zna da se mora mijenjati jer svaka nova generacija sve je dinamičnija, drugačiji su im načini djelovanja, i sporija razmišljanja i življenja kakva su imali naši roditelji ili djedovi, ili čak i mi, više ne funkcioniraju. Današnja djeca žive u okruženju različitom od onog u kojem smo mi odrastali. Je li ono nešto bolje ili lošije, to je sekundarno, to uopće nije bitno. Čovjek je tu da se prilagođava životu, a život donosi sve te izazove, smatra Horvat.
Na financijskom tržištu događaju se fantastične stvari za one koji ga razumiju. Eto, tom famoznom Bitcoinu ovih dana udvostručila se vrijednost do nevjerojatnih 40 tisuća eura za jedan Bitcoin. Što se ustvari dogodilo?, pitao je urednik emisije Srđan Šimac.
– Dogodilo se ono o čemu sada govorimo. Znači promjena tih novih tehnologija, to digitaliziranje svijeta, donijelo je na scenu zaista nevjerojatne stvari. Ako danas gledate kripto scenu i kriptovalute kao pojedinačnu scenu, onda je ona malo freaky i jako je scary, ljudi se toga boje jer misle da ništa ne razumiju. Ako to gledate kao dio digitalne transformacije financijske industrije, onda jednostavno vrlo brzo shvatite da je to sastavni dio tog procesa. Najbolje ću to objasniti kroz, recimo, vrijednosne papire. Vrijednosni papiri su nekada bili materijalizirani i vi ste ih mogli staviti doma u sef ili ih držati u banci. To se promijenilo. Krajem 60-ih i tijekom 70-ih godina prošloga stoljeća oni su se dematerijalizirali, ustvrdio je Horvat, a potom se suglasio s tvrdnjom urednika da se ljudi ustvari plaše onoga što ne mogu opipati.
– Tako je! I u Hrvatskoj se ta dematerijalizacija događala u drugoj polovici devedesetih godina. A danas je svima normalno da imaju dematerijalizirane vrijednosne papire, ali oni su danas na putu da postanu digitalni vrijednosni papiri, a to je velika razlika u odnosu na dematerijalizirane papire. Zato se iako dematerijalizirani još uvijek čuvaju u bankama, kod skrbnika ili u takvim institucijama, kao što se i novac čuva u bankama. Znači sva ta dematerijalizirana priča i dalje je prisutna na nekom računu koji ja preko nekoga mogu kontrolirati, a u digitalnom svijetu stvari se drastično mijenjanju! S blockchainom i svim tim novim tehnologijama ta se imovina može direktno digitalizirati, s njom se može trgovati u frakcijama, ona može postati direktno transfer jednog novčanika mojeg kojeg ja držim u svom mobitelu ili nekog drugog, znači nema posrednika, nevjerojatna brza efikasnost se postigla, niska cijena transakcije. Znači hrpa stvari se unaprijedila u odnosu na onaj postojeći vrlo efikasan, ali vrlo skup sustav.
Proces digitalne transformacije i ekonomije ima i adekvatan sustav organiziranja! Znači sustav života poslovanja je dinamiziran, sve brži i to je pojedinačno jako teško pratiti i vrlo malo je poduzeća i ljudi koji to mogu sami savladati, a da bi mogli ostati globalno prisutni i konkurentni oni jednostavno moraju surađivati i oni traže najbolje pojedince koji su kompatibilni s onim što oni rade. Oni stvaraju zajedničke proizvode, zajedničke usluge, oni kao takvi izlaze na tržište. Developeri često proizvode jako zanimljive proizvode, ali nemaju novaca da izađu na tržište, nemaju backup koji im bi stvorio cjelokupnu snagu takvog jednog poduzeća. U tom kontekstu su kompanije koje surađuju s drugima i naravno uočavaju prilike da se kao takve radeći s drugima proširuju. Sharing economy je zasnovana na želji hajdemo udružiti različite stvari i gledati stvari s drugog kuta da bi mogli doći na tržište. Suština sharing economy je da se sharea odnosno dijeli prihod, ne mora biti kapitalnih povezivanja, i tu je puno veća fleksibilnost isto kao što je danas puno veća fleksibilnost u radnim mjestima. Ljudi jednostavno češće mijenjaju radna mjesta nego nekad i ta fleksibilnost je zapravo posljedica te brze dinamične promjene koje se zapravo mi kao ljudi moramo prilagođavati i takav poslovni model je samo način na koji se možemo brže prilagoditi.
Meni je moja mama govorila: Da bi nešto dobio od drugih – moraš dati. Dakle, prvo moraš dati pa tek onda možeš dobiti. Prema tome, naučimo se davati. Kad ljudi surađuju i traže način na koji će sebe realizirati surađujući s drugima, puno je lakše pronaći sebe. Čovjek je u osnovi bipolarno biće, s jedne strane smo individualna bića, a s druge strane smo socijalna. Darwin je u svojoj knjizi o porijeklu svega napisao da ljudi ne spadaju u kategoriju individualnih životinja nego u kategoriju grupa, zajednica, a zajednice preživljavaju kao zajednice, a ne kao individualisti. A koje zajednice preživljavaju? One koje se brinu i za svoje najslabije članove. Znači, mi moramo surađivati da bismo mogli napredovati, izričit je Horvat.
U raznim medijima ovih se dana mogu naći poruke o tome što nas očekuje u ovoj godini, počesto popraćene raznim proročanstvima i predviđanjima. Kakva su Vaša predviđanja?, pitao je na kraju razgovora urednik emisije.
– Mislim da živimo u vremenu u kojem smo došli do prijelomne točke transformacije. Iz tog aspekta ja sam vrlo pozitivan, smatram da dolaze dobra vremena. Smatram da dolaze jako dobre i pozitivne stvari i da to mijenja svijet nabolje. I ja smatram da je svaka sljedeća generacija pametnija od prošle. Oni su došli u svijet koji smo mi djelomično formirali, a oni ga razvijaju, a mi, stara generacija, to teško pratimo. Tako da ja vjerujem u progres koji se događa ne samo na materijalnom nego i na duhovnom aspektu. Kroz iskustvo koje sam stekao surađujući, doslovno, s cijelim svijetom, shvatio sam da razvijene industrijske države imaju puno više razvijeniji komunikacijski duhovni odnos i to daje povezivanju i suradnji daje dodatnu dimenziju, ustvrdio je Milan Horvat u razgovoru za poslovniFM.
Objavljeno 29. siječnja 2020. Sva prava pridržana ©poslovniFM