Firma je firma i odnosi unutar firme, bez obzira je li ona obiteljska ili samo d.o.o. ili d.d., trebali bi biti vrlo slični. Možda je bolje pitanje kako se vlasništvo i rad unutar firme odražava na odnose u obitelji. A tu moram reći da imajući firmu imamo još jedno dijete, prema kojem svatko od uključenih ima neki drugačiji stav! Imate unutar obitelji zapravo više rola i teško je prerezati tu rolu. U poslovnom smislu, vjerujem da je obiteljska firma jača i progresivnija od možda nekog d.o.o.-a ili d.d.-a, istaknula je u razgovoru za PoslovniFM Blaženka Urbanke, suvlasnica HSM Informatike.
Kod obiteljske tvrtke, u osnovnom smislu, trpi se više i to svi članovi obitelji. Nemojte misliti da govorim samo sa svog aspekta. Naprosto nije jednostavno odvajati te role! Čak i da imate projekt vlastite zajedničke firme s prijateljem, jedan vodi jedan segment poslovanja, drugi vodi drugi segment poslovanja, zamislite tu situaciju. Nije jednostavno odvojiti prijatelja od suvlasnika firme. Pazite, to su zapravo tri role – jedna je vlasništvo, druga je upravljanje i treća je obitelj ili da okrenemo obitelj, vlasništvo, upravljanje, smatra Urbanke.
Aladar i Blaženka Urbanke 1988. su otvorili kućnu radinost za programiranje, a dvije godine poslije i IT tvrtku pod nazivom HSM Informatika. Blaženka 2015. odlazi u mirovinu, no ne prestaje s aktivnostima u firmi kao prokurist, a 2017. započinje prijenos vlasništva i upravljanja na sinove Juraja i Jakova, koji su sada u upravi društva. Cjelovitu emisiju možete poslušati u nastavku ili preuzeti za kasnije slušanje.
Bila sam stroga i majka i direktorica. Da li bih sad ponovno bila stroga majka i stroga direktorica?, Urbanke uz smiješak ne daje odgovor, već ističe da definitivno nije stroga baka.
Definitivno, dođu godine kada je prirodno početi razmišljati o odlasku. Ako i sami o sebi imate nekritičko mišljenje i mislite da ćete biti zauvijek na ovome svijetu, vidite da se vaši vršnjaci polako oslobađaju dnevnih obaveza unutar svojih firmi. U krajnjoj liniji, pa i po zakonu, iznad 65-te godina se povlačite u mirovinu, kaže Urbanke.
Na upit kako se osjećala u to vrijeme, odgovara kako je bilo bolno. S jedne strane ste ponosni kada vam dijete raste, a s druge strane donekle se i bolno od tog djeteta odvajati. Govorim metaforički, ali zapravo zašto samo i metaforički, jer i u životu imate dijete koje ste rodili, koje ste dizali od najranijih dana, i u jednom trenutku odlazi. U vama postoji i divljenje i oduševljenje, uz određenu razinu boli, iskreno će Blaženka Urbanke.
Suprug i ja smo od početka suvlasnici i zajedno smo u firmi, stariji sin Juraj, kao diplomirani inženjer elektrotehnike, nam se pridružio prije desetak godina, a mlađi sin Jakov je n,akon završene matematike, potražio karijeru u Privrednoj banci, napredovao, zrelio i u osobnom i poslovnom segmentu, sticao vlastito iskustvo. Vratio se k nama unatrag pet godina. Pokušali smo razgovarati, ali nije bilo jednostavno, čak i vremenski je bilo teško prikupiti nas oko stola, pri čemu nije bilo jednostavno artikulirati što zapravo svaka od strana želi. Zapamtila sam jedan datum! 17. sprnja 2017. zgodan i pamtljiv datum. Tada smo se našli oko stola i krenuli u ozbiljnije razgovore, čvrsti da napravimo tranziciju vlasništva, i suprug i ja i djeca, prisjetila se.
Otkrila je i da je zahvalna uredniku emisije Medijator, Srđanu Šimcu, koji je obitelji postavio pravila komunikacije!
Nema prekidanja, nema bučnog izlaganja, neslaganja odnosno izražavanja, neslaganja, svatko ima pravo na svoje mišljenje, svatko ima pravo na svoje vrijeme. Bilo je bitno postići da suprug i ja budemo zadovoljni, da su djeca na pozicijama koje prepoznaju kao kvalitetne unutar firme, bez obzira hoće li preuzeti upravljačke role ili će uzeti samo vlasničku rolu te svoju poslovnu priliku tražiti negdje drugdje. Ne mogu lagati da mi je krivo što su obojica sinova odlučili ostati i voditi firmu, s ponosom će Urbanke.
A na stolu su tad, prisjeća se, bile sve opcije . i da se uzme vanjski menadžer, da netko od njih dvojice, ukoliko ne nađe kvalitetno mjesto pod suncem unutar firme, traži svoje mjesto negdje drugdje, bez obzira tko od njih dvojice. Jedino je bilo neupitno da suprug i ja u jednom trenutku moramo napustiti upravljanje, otkriva detaljnije obiteljski razgovor.
Na upit kako su onda nasljednici odlučili tko će preuzeti koju ulogu i u kojoj mjeri su se u tome baš našli, Urbanke odgovara kako su sami podijelili role, kvalitetno surađuju i poštuju jedan drugoga, vrlo su različiti i imaju različit temperament, različit odnos i prema poslu i prema ljudima. Naprosto su dva različita svijeta, a ta različitost je njihovo bogatstvo, naglašava. Stariji sin Juraj preuzeo je vođenje firme. Mlađi sin Jakov preuzeo je vođenje projekta CRM-a, dakle najpropulzivnijeg i najobećavajućijeg projekta unutar HSM-a. Kolegica Jelena Jelinić je također članica uprave HSM-a. Znači njih troje čine upravu HSM-a, kako sada glasi i modificirano ime kompanije.
A što se tiče vlasničkog preuzimanja, ideja je da do 2023. Juraj i Jakov preuzmu većinski udio u HSM-u, budu jedini koji odlučuju o sudbini firme. Dotad je, dakle, nešto malo više od godinu dana, reći će Urbanke.
Što se tiče mentoriranja i pomoći svim poduzetnicima, posebno početnicima, Urbanke odgovara kako se odazvala pozivu udruge CEPOR i Mirele Alpeze. Mentori su zreli poduzetnici, neki koji su prodali firme ili koji su napravili tranziciju vlasništva ili zasad aktivni poduzetnici, a ne moraju čak biti ni poduzetnici, nego stručnjaci iz svog područja koji su, zahvaljujući odlasku u mirovinu, smanjili svoje dnevne aktivnosti i imaju znanja, sposobnosti i želje pomoći. Naše su usluge besplatne i to je uvjet sudjelovanja u tom projektu, kazala je.
Prvo sam, kao senior mentor, mentorirala dvije prekrasne mlade žene. Jedna je s područja turizma, druga s područja psihologije, i to su mi bila dva nadahnjujuća iskustva. Drago mi je da su i dalje aktivne, ističe.
Netko je davno rekao da ako želimo uspjeh, a uspjeh je uvijek subjektivna kategorija, moramo biti spremni pomoći drugima, ali i zatražiti pomoć. Nekako mi se čini da rado pomažemo, ali jako nam je teško za sebe tražiti pomoć, zapitao je urednik.
– Mislim da ste u pravu! Kod nas je teško priznati da nešto ne znamo i ne možemo. Ukoliko sami nismo razumjeli da ne znamo i ne možemo, to je još gori level. Ukoliko postoji spoznaja da nešto ne znamo i ne možemo, velika osobna je vrijednost potražiti izvor informacija i saznati, pa tražiti konkretnu osobu koja može pomoći. Nijedan menadžer nije mogao niti može sam raditi na mjestu 600 svojih zaposlenika, zaključila je za PoslovniFM Blaženka Urbanke.
Autori: Srđan Šimac i Darko Buković Foto: Darko Buković/PoslovniFM
Emisija Medijator: Blaženka Urbanke, pretvorena je u tekst pomoću umjetne inteligencije, korištenjem platforme Beey tvrtke NEWTON Technologies Adria d.o.o., partnera prvog poslovnog radija PoslovniFM.
Objavljeno 24. prosinca 2021. Sva prava pridržana ©poslovniFM