– Znamo li da je sedam posto komunikacije verbalno, a 93 posto neverbalno, s radom na daljinu otvorio se i segment o kojem treba jako voditi računa, mentalnom zdravlju zaposlenika, razumjeti kako su sve to proživjeli. Voditelj tima mora biti i psiholog i vođa, mora postići rezultate i kad su resursi i sredstva dosta ograničeni. Zato je savjet Upalite kamere!, pogledajte kolege, bar jednom tjedno. Zastrašujuće je da u nekim kompanijama nisu vidjeli svoje kolege mjesecima i to može biti vrlo štetno za obavljanje posla, ocijenila je za poslovniFM Mirta Fraisman Čobanov, poduzetnica i vlasnica Partus akademije.
– Izuzetno je bitno da pri ostvarenju ciljeva to ne bude nauštrb drugih ljudi. Možda se može i brže i lakše uspjeti ako gazimo nekoga, prevarimo, napravimo nešto što nije u redu s moralnim načelima. Ali moje je pitanje uvijek u radu bilo kako uspjeti, a da budemo ispravni i da to činimo, ne samo za sebe, nego i za zajednicu. Mislim da je tu negdje moj osnovni poriv kako to postići i mislim da me to do današnjeg dana negdje nije pustilo. To je neka vrsta opsesije i životne opredijeljenosti koja se zrcali u rečenici haj’mo još saznati, još naučiti, još vidjeti kako to funkcionira, kazala je u razgovoru sa Sandrom Kraljevićem, urednikom emisije Mislište.
Treba razumjeti kako uopće nastaju emocije. Emocija nastane kada percipiramo određenu situaciju na određeni način, dajemo joj određeno značenje, imamo neku tjelesnu fizičku senzaciju i onda iz te tjelesne fizičke senzacije slijedi određeno ponašanje. Potrebno je osvijestiti da nema loših emocija, dakle i strah je dobra emocija! Ako nas je nečega strah, onda znači da postoji potreba za neki oprez, naglašava Fraisman Čobanov.
Na urednikov upit može li se i kako razviti emocionalnu inteligenciju, Fraisman Čobanov odgovara da za početak je potrebno da postanemo svjesni sebe. To je onaj prvi korak da dobro pogledamo sebe, što bi se reklo u ogledalo, tražimo neki feedback od ljudi koji su nam bliski i čije mišljenje cijenimo. I da zaista spoznamo što je to u čemu smo mi dobri, koje su naše kvalitete, što je to na čemu trebamo raditi. I tu kreće razvoj emocionalne inteligencije, kako bi stvari s kojima nismo zadovoljni ili mislimo da bismo mogli bolje, svjesno krenemo unaprjeđivati kroz različite tehnike, alate ili načine kako bismo došli do nekakvih željenih ciljeva i rezultata.
– Polazim od promišljanja iz četiri komponente emocionalne inteligencije. Prva govori o tome koliko smo svjesni sebe, svojih snaga, svojih slabosti, imamo li realno neko mišljenje o sebi, previsoko ili prenisko. Drugi dio vezan je uz upravljanje svojom motivacijom, ponašanjem, emocijama i radim li to dobro. Kako uspješno razumijem druge ljude koji su različiti, drugačiji od mene, kako ih poštujem, kako im pokazujem empatiju, kako radimo zajedno, čini treću komponentu. U četvrtoj komponenti definiramo kako kreiramo uspješne odnose s drugim ljudima dugoročno i kako s njima postižemo ciljeve, nebitno u kojem i kakvu timu te veličini kompanije. Ako uzmemo te četiri stvari, u njima se nalazi sve znanje što sam skupljala 10 godina. Dugo sam se pitala što je ta razlika koja čini uspješne ljude uspješnijima i zadovoljnijima od onih koji to nisu, kako omogućiti svakoj osobi da nekako izvuče svoj maksimum i postigne neke svoje poslovne ili životne ciljeve koji su zaista ciljevi koji donose radost, sreću, neko ispunjenje i zadovoljstvo. I tako se rodila ideja za knjigom, reći će Fraisman Čobanov, autorica knjige “Kako voditi sebe i druge”, objavljene u prosincu 2020. godine u izdanju Beletre, koja se bavi emocionalno inteligentnim vođenjem i predstavlja metodologiju za edukaciju menadžera koju je autorica nazvala New Code Leadership.
– U vođenju je najbitnije voditi to iz svojeg integriteta, znati koje su moje vrijednosti, tko sam to ja kao osoba i onda negdje pronaći neki svoj način i stil koji odgovara tome i prilagoditi ga, naravno, organizaciji ili ljudima koje vodimo. Svaki lider trebao prvenstveno pogledati u sebe i kod sebe pokušati promijeniti one stvari koje traži kod svojih ljudi, raditi iz svog integriteta i biti primjer onoga što želi da drugi ljude vide.
Na urednikov upit što se događa ako ne polazimo od sebe odnosno ako ne vodimo iz pozicije vlastitog integriteta?, Fraisman Čobanov odgovara da tad nismo autentični, moć utjecaja postaje ograničena i mnoge stvari će kolege uzeti onda s dozom skepticizma. Na banalnom primjeru, ako tražimo od svih ljudi u organizaciji da dolaze na vrijeme i da ne kasne na sastanke, a vi to prvi ne činite.
Mi smo negdje kulturološki proglasili neke emocije neugodnima, a neke ugodnima i tu je možda baza uopće problema kada govorimo o emocijama. Bojimo se što će biti ako donesemo određenu odluku, ako ne napravimo određene stvari, ali zapravo te bazične emocije strah, ljutnja, tuga, sreća to su sve uredne emocije. Bitno je učiti ljude da se s tim emocijama osjećaju ugodno, da ne bježe od njih! Znači ako su ljuti da ostanu s ljutnjom, ako ih je strah da ostanu s tim strahom, ako su sretni, dapače, da ostanu sa svojom srećom i zadovoljstvom. No, pitanje je kada osjećamo te emocije, kako ih iskoristiti za sebe na pravi način, kako bi poduzeli akcije koje će za nas i za okolinu biti dobre. I to je jedna od sjajnih spoznaja na edukacijama kad ljudi nauče da ih može biti strah, ali da ih taj strah ne treba zaustaviti! Možemo se osjećati ljutima, ali to ne znači da moramo vikati ili nekoga povrijediti! I zapravo ono što učimo ljude je kako adekvatno izražavati te emocije, kaže Fraisman Čobanov.
Ako želimo ljudima pomoći da budu mentalno čvršći i da bolje funkcioniraju, trebali bismo što više reda uvesti u taj rad od kuće – u smislu da nekako strukturiramo te dane, strukturiramo zadatke, da se točno i jasno zna koji način komunikacije je odgovarajući u kojoj situaciji, što rješavamo mailovima, a što putem aplikacija, da ljudi imaju strukturu da se ne moraju baviti toliko s time kako nešto raditi nego da se bave time što trebaju napraviti, zaključila je u razgovoru za poslovniFM Mirta Fraisman Čobanov.
Objavljeno 19. veljače 2021. Sva prava pridržana ©poslovniFM