Od vizije sve polazi. Vizija treba biti jasna, trebamo znati što želimo, a to je, čini mi se – najteže. Vizija je temelj svega, zbog čega je potrebno pažljivo birati top menadžment. Iznimno je bitno tko je na čelu kompanije, društva, jer to je osoba koja daje energiju i udara smjer. Nitko ne može sam. Kad ih izaberete dajte im slobodu upravljanja, da provode strategiju. Uvijek postoje neka pravila, neke granice kojih se treba držati, ali ako imate neki zajedno utvrđeni cilj, ostavite izabranima slobodu da upravljaju i to na najprikladniji način kojim će doći do cilja. Taj će se put vjerojatno mijenjati, prilagođavati, jer se mijenjaju okolnosti. To su temeljni postulati koje smatram nužnima za dobro rukovođenje, bilo u području ljudskih potencijala, u funkcioniranju organizacije, a kad se ti temeljni kriteriji ispune, vjerujem da slijedi uspjeh, istaknula je u razgovoru za poslovniFM Martina Pejić, članica Uprave KONČARInženjeringa za energetiku i transport (KET).

Cjelovitu emisiju poslušajte u nastavku ili preuzmite za kasnije slušanje.

Urednica emisije Psihologija uspjeha Tanja Pureta u razgovoru s Martinom Pejić raščlanila je i mnogobrojna pitanja vezana uz izazove upravljanja, vođenje visokoobrazovnih stručnjaka, kao i vječno pitanje – koliko je organizacija spremna na kulture promjena s ciljem osiguranja stalnog rasta i razvoja te kako se nositi s time.

Končar KET, koji je u 100-postotnom u vlasništvu društva Končar– Elektroindustrija, ima 177 zaposlenika visoke stručne spreme, 20 je magistara i doktora znanosti…

„Da, i nakon brojnih edukacija i osobnog iskustva mogu reći da najvažnijim ključem uspjeha smatram svladavanje neuspjeha. Naći snagu upravo u onim najtežim trenutcima, prevladati ih i nositi se s njima, jer sve takve situacije donose rast i nove spoznaje. Primjerice, sredinom 2019. imali smo određenih izazovnih situacija i moja stalna poruka timu bila je: imajte na pameti koliko ćemo iz ovog naučiti. Točno da nam je sad izazovno i teško, međutim kad to sve prođe i kad napravimo odmak, vidjet ćemo kako nas je ova situacija izgradila. Takva razmišljanja i stav smatram jako bitnim“, ističe Pejić. Dodaje kako je bitno dopustiti izaći iz zone komfora, jer takvi nas pokušaji grade.

Što zaposlenik više osjeća poštovanje od strane svog menadžera to je njegova veća poslovna angažiranost

„Svima nama potreban je osjećaj da nas se čuje, da nas se uvažava. I istraživanje koje sam nedavno imala priliku čitati, a provedeno je na 20.000 zaposlenih diljem svijeta i istraživao se stupanj povezanosti između angažiranosti zaposlenika i osjećaja poštovanja, potvrdilo je da postoji koleracija između toga, odnosno što zaposlenik više osjeća poštovanje od strane svog menadžera to je njegova veća poslovna angažiranost. Naravno, kad je riječ o visoko kvalificiranom kadru, tu postoje dodatni elementi, za njih je bitno ulaganje u razvoj, razvojni put. Istodobno, mlađim generacijama jako je bitan odnos između privatnog i poslovnog, puno su direktniji u iznošenju problema, ali i traženju rješenja. To donosi bogatstvo i napredak samom društvu i samoj organizaciji. Tu je egzistencijalni dio bitan svima – plaća, ali samo do određenog trenutka, kad drugi segmenti nastupaju“, pojasnila je Pejić.

Na upit o dosadašnjoj karijeri, Pejić odgovara kako je nakon Pravnog fakulteta i položenog pravosudnog ispita imala sreću imati sjajnog prvog šefa, točnije šeficu u Končaru – Marinu Kralj Miliša, osobu koja pršti energijom.

„Otvarala nam je horizonte, slala nas u inozemstvo na putovanja, govorila da možemo, davala nam i složenije zadatke. Moj osobni interes su ljudski potencijali i taj interes se razvijao putem. Puno čitam, puno razgovaram s ljudima koji imaju slični interes i čini mi se da imam tu mogućnost sagledavanja šire slike. Pravo je tu dobar temelj, ali posao se granao. I dobila sam područje: operativna podrška. Sve što nije core business, operativna je podrška, pa taj naziv treba ukazivati na ulogu koju igramo i ulogu koju igramo u organizaciji. Uloga svih nas je da olakšamo da core business ide što lakše, laganije, da mu olakšamo život.

Končar Ket dio je Končar grupacije koja trenutačno ima 3.500 zaposlenih, 15 društava i kao dio Končar Elektroindustrije njeguje tradiciju. Iako smo osnovani ’91 godine, zapravo smo nastavljači dugogodišnje tradicije inženjeringa koji postoji i prije 90-ih godina. Izvodimo velike infrastrukturne projekte, gradimo hidroelektrane, trafostanice i kroz to prodajemo Končarevu opremu. I tu dolazi do izražaja sinergija, jer nastupamo i kao dio sustava Končara, time razvijamo svijest o važnosti grupe, o važnosti toga da smo dio cjeline, o važnosti toga da kad nastupamo prema kupcu ne nastupamo samo u svoje ime, već u ime cijelog Končara. Sinergija!“, istaknula je Pejić.

Koliko je ta sinergija važna u sadašnjem i budućem poslovanju i koliko je laka i teška za ostvarivanje?

„Sinergija je izazov. Oko toga nema dileme. Sinergija je izazov i u svakodnevnom životu. Jako je bitno da postoji svijest o tome zašto se nešto radi, jer kad postoji svijest o tome zašto se nešto radi, onda sve ide lakše. Onda se i izazovi, koji su svakodnevni, lakše rješavaju, lakše se rješavaju situacije. Smatram da je to temelj za djelovanje“, odgovorila je Pejić.

Na upit o savjetu poduzetnicima kako u situaciji stalnih promjena na tržištu uspješno mijenjati sebe, Pejić odgovara kako je prije ciklus promjena bio sporiji.

Mi smo sada odlučili posebnu pozornost posvetiti srednjem menadžmentu zato jer nam se čini da će nam to dati najveće rezultate

„Sada su promjene svakodnevne, uopće ne možemo govoriti da ćemo sad nešto promijeniti pa stati, nema stajanja. Ipak, navikneš se na određeni način rada i nije se lako nositi s promjenama koje dolaze. Vjerujem da je to zajedničko svim kompanijama. Bitan je pristup, bitna je komunikacija. Nije uvijek lako čuti nešto s čime se na prvu ne slažemo, ali bitno je imati svijest o potrebi otvorenosti, prvo se probudi emocija napadnutosti, a onda se javi glas razuma“, odgovorila je Pejić.

Koje sve promjene još traže od vas? Koliko je organizacija spremna na njih, na kulture promjena, stalnog rasta i razvoja, kako se nosite s time?

„Nosimo se. Smatram da je velika odgovornost Uprave, top menadžmenta. Top menadžment je taj koji mora gurati promjene, koji mora sam sa sobom prihvatiti promjenu. Ta svijest je, prema mom mišljenju, temelj od kojeg se kreće. Ako nema podrške top menadžmenta, ili ako se ulazi u proces promjena s figom, tu uspjeha nema, to zaposlenici osjete. Izuzetno je bitno zaposlenike dobiti za promjenu.

Mi tu koristimo i pomoć konzultanata. Nekad je dobar pogled izvana jer kad se nalazite u nekoj situaciji, neke stvari ne vidite dovoljno jasno. Nastojimo uključiti i zaposlenike, objasniti kontekst, nakon što tri puta objasnim, treba li i tad dalje objašnjavati?. Nosimo se s time. Ono što mi se čini da treba bolje posložiti je srednji menadžment. Govorimo o zaposlenicima, a srednji menadžment mnogo se manje spominje, a izuzetno je bitan. Vi možete savršeno posložiti priču, možete imati alate, možete uvesti neke nove mehanizme, a onda vam cijela ta priča može zapeti u srednjem menadžmentu. Tu mi se čini da često postoji otpor koji nije nužno prepoznati, to je jedna zona komfora, ponekad i nesagledavanje šire slike. Mi smo sada odlučili posebnu pozornost posvetiti srednjem menadžmentu zato jer nam se čini da će nam to dati najveće rezultate. Paralelnim s vođenjem sustava, naglasak stavljamo na rad sa srednjim menadžmentom.

To su sve tehnike koje se uče, nekad prije znalo se doživljavati da je to nepotrebno, jer radimo posao, znamo svoj posao, stručni smo, kakva komunikacija, svatko treba znati što treba raditi, ali vidim da se ta svijest razvija i kako provodimo mnogo edukacija, ja tu vidim promjenu. Ne postavlja se pitanje zašto moramo ići na edukaciju“, pojasnila je Pejić.

Koje to kompetencije očekujete i koje zadatke od svojeg srednjeg menadžmenta, jer još uvijek mnogima nije jasno da ne trebaju nastaviti raditi operativno, nego nešto drugo?

„U sve ne mogu biti uključena, trebam vjerovati ljudima. Zato imate suradnike kojima vjerujete i s kojima ćete timski napraviti određene stvari. Što se tiče samog menadžmenta, često govorim o autentičnosti, jer to smatram krucijalnom stvari. Važna je za bilo koje razine rukovođenja. Smatram da je za svakog od nas bitno da se uskladimo s onim što jesmo. Da se dobro osjećamo u vlastitoj koži, jer ljudi prepoznaju kada to nije tako. Ne možemo zagovarati određena ponašanja i mi sami se toga ne držati. Smatram da tu sve pada u vodu. Tko god kaže da nije pogriješio taj vam ne govori istinu, samo je pitanje veličine pogreške. Tko radi – taj griješi, jedino onaj koji ne radi, neće ni pogriješiti. Treba prikazati ranjivost, a to ne znači slabost već snagu, jer to ljudima otvara prostor da se oni tako mogu ponašati i da se usude pokušati, predložiti i da shvate da je to prihvatljivo ponašanje.

Rekli ste da je autentičnost važna. Koliko je promjena svijesti moguća za one koji kažu da se ne može ništa promijeniti u odrasloj dobi, koliko je to moguće?, upitala je na kraju urednica Pureta.

„Apsolutno. Vidim kako se mijenjam, vidim kako se interesi mijenjaju i nisam ista, nemam veze s Martinom otprije 10 godina. Smatram da je to normalno i poželjno, to je kultura koju nastojimo promovirati. Kada smo uvodili neke novitete, kažem: nemojte se bojati, ako neće biti dobro, mijenjat ćemo. A oni bi odgovarali: pa ne možemo samo tako mijenjati, ispast ćemo neozbiljni. Pitala bih: zašto ne možemo? Ako vidimo da ne funkcionira, mijenjat ćemo. Apsolutno se može, ljudima treba ponuditi i treba im otvoriti horizonte, uputiti na edukacije, treba razgovarati. Nismo svi isti, ima otvorenijih ljudi koji će puno lakše prihvatiti taj put. Volim reći da pitanje promjene nije pitanje posla već i pitanje našeg privatnog života. Time gradimo naše zaposlenike, ne samo što se tiče posla nego i njihovih privatnih odluka koje donose, da na takav način rastu i da se grade. Čini mi se da je to temelj, imamo alate, mijenjamo sustav, provodimo digitalizaciju, vjerujem da sam svojima nekad naporna sa svojim komentarima. Ne možemo uvesti sustav i ne objasniti čemu služi. Podloga svega je razumijevanje, svijest, i smatram da na tome trebamo najviše raditi. Kada se taj dio postigne onda sve ide lakše.

Sustav je nužnost za donošenje odluka, bitno je postojanje sustava, međutim sustav sam po sebi nije dostatan, ljudi su ti koji čine, pune te podatke, koji koriste sustav. Ne samo digitalizacija, nego i komunikacija. Mi sad imamo fokus na digitalizaciju, ta digitalizacija se ne može odvojiti od komunikacije, moderni su trendovi, sve ćemo dogovoriti mailom, chatom, kad god dođe do problema moramo sjesti i razgovarati“, zaključila je Martina Pejić u razgovoru za poslovniFM.

Objavljeno 17. siječnja 2020. Sva prava pridržana ©poslovniFM