Proračun Fonda za javne pozive i natječaje ove godine je 830 milijuna kuna. Novac je disperziran na vrlo široki krug potencijalnih korisnika. Tu su prije svega poticaji koji su namijenjeni građanima, ali i tvrtkama. Međutim, isto tako namijenjen je jedinicama regionalne lokalne samouprave, javnim ustanovama, komunalnim društvima, OPG-ovima, privatnim iznajmljivačima što je novitet jer do sada to nije bilo moguće, pa čak i raznim vjerskim zajednicama koje su se mogle javiti na javni poziv za korištenje obnovljivih izvora energije, istaknula je za PoslovniFM Alenka Košiša Čičin-Šain, vršiteljica dužnosti direktora Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost
Iako je velik broj korisnika i potencijalnih korisnika, zbog čega 830 milijuna kuna zvuči kao ne baš velik novac, Košiša Čičin-Šain kaže da iako se tako čini, ipak treba potrošiti taj novac.
– Naša dosadašnja iskustva pokazuju da su često na početku apetiti veliki, a de facto, kada otprilike nakon dvije godine ili nekog razdoblja tijekom kojega ističe javni poziv, oko 20 posto ljudi odustane iz raznoraznih razloga. Dakle ne realizira se sve ono što se aplicira u onih prvih nekoliko minuta kad se objavi javni poziv, kazala je Košiša Čičin-Šain, gostujući u emisiji Zgradonačelnik, u razgovoru s urednikom Tinom Bašićem.
Uz javni poziv za sufinanciranje kupnje električnih vozila, koji je vrlo brzo i završio, objavili su i javni poziv za sufinanciranje projekata koje provode udruge civilnog društva, za koje su u odnosu na prošlu godinu povećali ukupan iznos sufinanciranja s dva na šest milijuna kuna, a jedna udruga može dobiti minimalno 20.000 kuna, a maksimalno 80.000 kuna.
– Želimo uvijek pokriti što širi spektar korisnika pa i u ovom slučaju, uvažavajući naše strateške prioritete prvenstveno u ostvarivanju klimatskih odnosno sveukupnih okolišnih ciljeva. Svi projekti koji su u fokusu našeg sufinanciranja imaju sinergijski učinak, benefit su za okoliš i generiraju razvoj gospodarstva općenito – ističe Košiša Čičin-Šain. Podsjeća da je od ukupno 23 javna poziva koja su u ovoj godini planirali objaviti, do danas raspisali njih 15 i time građanima i tvrtkama na dispoziciju stavili oko 378 milijuna kuna, a ostale pozive namjeravaju raspisati kasnije tijekom ljeta i jeseni. Cjelovitu emisiju možete poslušati u nastavku ili preuzeti za kasnije slušanje.
Na pitanje urednika – od kuda Fondu silni novac – Košiša Čičin-Šain kaže kako Fond ima različite izvore financiranja. Jedan dio tog financiranja i definitivno najveći su emisijske jedinice, tzv. ETS-ovi koje se uplaćuju i kojima cijena raste.
– Tvrtke koje u svojoj proizvodnji emitiraju velike količine CO2, za svaku emitiranu tonu CO2 dobije se jedna emisijska jedinica. Svaka zemlja Europske unije dobije te jedinice. S njima se licitira na burzi u Liechtensteinu i tamo se formira cijena. Naravno, u ovim energetskim krizama su cijene emisijskih jedinica rasle. Prema tome, kada smo lani radili financijski plan za ovu godinu u našem proračunu smo projicirali da će se puniti s cijenom od 45 eura po jednoj emisijskoj jedinici. Danas, recimo, ta jedna emisijska jedinica vrijedi 85 eura. Dakle, punjenje proračuna iz tog izvora je dobro, iako morate znati da je postojalo i razdoblja kada je cijena tih emisijskih jedinica padala – kaže Košiša Čičin-Šain.
Ističe da se prihodi Fonda moraju koristiti vrlo ciljano. Dakle prihodi od emisijskih jedinica se moraju ciljano koristiti za smanjenje emisija CO2. Drugi prihod je prihod od naknada koje plaćate prilikom registracije motornih vozila. To je prihod za, u najmanju ruku, održavanje hladnog pogona Fonda.
– Imamo i drugih prihoda, a oni se temelje na principu – onečišćivač plaća. Primjerice, stavljanje plastičnih boca na tržište, pa se one vraćaju natrag. To je jedna od dominantnijih stavki u našem proračunu, na razini oko 1,9 milijardi kuna godišnje – objašnjava Košiša Čičin-Šain.
Postoji više izvora ali naglašava da Fond nije ‘slot machine’, odnosno bankomat da se taj novac može trošiti kako netko želi. Uvijek se mora ciljano trošiti.
– Postoje pozivi na kojima nismo imali puno prijavitelja, pa ih možde više neće biti, a možda dolaze neki drugi. Definitivno ono što planiramo za sljedeću godinu, ali čemu ćemo tek u rujnu raspravljati, jest otvaranje nekih novih poziva. U komunikaciji s Ministarstvom došli smo do zaključka da bi bilo dobro, recimo, elektrificirati taksi službu, odnosno podržite njihove prebacivanje na alternativne vrste jer je taksi služba u stvari produžena ruka javnog prijevoza – predlaže Košiša Čičin-Šain. Isto tako, jedna od ideja je i da bi se na vodozaštitnim područjima i vodospremama mogle postaviti solarne elektrane.
– To su prostori na kojima je zabranjeno građenje zbog moguće kontaminacije vode. Ali nigdje ne piše da u tim područjima ne bi mogle biti solarne elektrane čime bi cijena vode, koja u svojoj strukturi ima značajni udio struje zbog nužnosti prepumpavanja, bila svedena na samoodrživo. Dakle ne bi bila potreba za dodatnom strujom pa bi cijena vode mogla biti jeftinija. Ima nekoliko ideja, a koje će od njih zaživjeti to ćemo tek s vremenom vidjeti – naglašava Košiša Čičin-Šain.
Najbrži prst
Pitanje najbržeg prsta vječno je pitanje. Košiša Čičin-Šain ističe da nije baš svaki njihov javni poziv ‘najbrži prst’, odnosno kako oni to znaju ljepše reći – ne odabiru se projekti po redoslijedu zaprimanja.
– Ipak, kod poziva koji su imali veliki interes to je bio način na koji smo radili selekciju. Potpuno je jasno da bi jedino ispravan kriterij sufinanciranja bio temeljem postignutih ušteda odnosno postignutih ciljeva. A ciljevi tih javnih poziva su upravo u uštedama CO2, dakle da nema emisija CO2. No, mislim da je većini jasno da kad se na neki javni poziv javi nekoliko tisuća ljudi ne možete tako jednostavno napraviti selekciju, da bi za to morali imati vojsku inženjera koja bi pregledavala pristigle dokumente. Netko je jednom izračunao da bi za takav način bilo potrebno 170 ljudi koji bi dvije godine pregledavali pristigle zahtjeve – objašnjava Košiša Čičin-Šain.
Na pitanje solarnog potencijala Hrvatske i zašto ne proizvodimo 30 puta više energije dobivene iz sunca, Košiša Čičin-Šain kaže da jedan od problema leži i u naponskom, odnosno elektroenergetskom sustavu.
– Taj sustav je jako bitno nadograditi da bi mogli imati veću količinu proizvođača struje. Morate znati da ta struja ‘ne ulazi’ baš uvijek s 220 V i da može izazvati određene probleme u tom gridu odnosno toj mreži ako uđe sa 197 V. Održavanje jednog takvog sustava na jednoj razini nije tako jednostavno i mislim da je u tom segmentu došlo do problema zašto nema veće količine električne energije proizvedene iz fotonaponskih ćelija – kaže Košiša Čičin-Šain.
Isto tako, manjak ‘solara’ na krovovima je i pitanje PDV-a koji puni proračun države.
– Kada trošite struju HEP-a, u njoj je i PDV je li tako? Dakle, što je alternativa – da svima uvedemo PDV bez obzira jesu li struju proizveli iz solara ili su ju dobili iz HEP-a. Tu treba biti pažljiv, naravno, ali to ne znači da se ne treba bolje ili drukčije ili dodatno poticati građane da stavljaju obnovljive izvore energije za svoje zgrade i kuće. Treba ih poticati. Jedan od prijedloga u javnome prostoru je da se građanima ‘skine’ taj PDV na investiciju za obnovljive izvore energije. Ta se investicija sastoji od fotonaponskih ćelija, novog brojila koje mora dati HEP i suglasnosti HEP-a. Činjenicom da se u to uložili i da imate račune, vaša ukupna investicija može biti 20 posto niža kada bi država vratila taj PDV. To bi bio jedan široki, vrlo jednostavan i vrlo motivirajući način za građane. Možda ne bi dobili 40 posto sufinanciranja koliko dobivate kroz naše programe, ali bi se u ovakav model uključio širi broj korisnika – predlaže Košiša Čičin-Šain.
A na pitanje tko će to sve platiti, Košiša Čičin-Šain zaključuje razgovor vrlo jednostavno – uvijek u konačnici svi mi to nekako platimo.
Autor: Tin Bašić/Zgradonačelnik.hr Foto: Darko Buković/PoslovniFM
Objavljeno 1. srpnja 2022. Sva prava pridržana ©poslovniFM