Mali poduzetnici u sustavu
Više od 15.000 članaka raznih zakona govori samo o novčanom kažnjavanju poduzetnika
Mali poduzetnici imaju tri problema: represiju, pravnu nesigurnost i prenormiranost. Više od 15.000 članaka zakona novčane su prirode i mogu uništiti bilo kojeg malog poduzetnika, a često su stvar obične forme, primjerice, jeste li napisali veliko ili malo slovo, točku ili zarez…, a tu nema borbe protiv sive ekonomije. Za male, koji su izložili svu svoju imovinu, novčane kazne znaju biti prevelike, pa takav sustav onda samo može dovesti do korupcije, istaknuo je u razgovoru za poslovniFM Petar Lovrić, poduzetnik i ujedno predsjednik Udruge nezavisnih poduzetnika. Cjelovitu emisiju možete poslušati u nastavku ili preuzeti za kasnije slušanje.
U emisiji Ritam posla, u razgovoru s urednicom Lidijom Kiseljak, Lovrić se prisjetio aktivnosti dok je bio na čelu Udruge malih i srednjih poduzetnika u Hrvatskoj udruzi poslodavaca, te razloga odlaska iz HUP-a u kojem su, tvrdi, „… 90 posto zauzele velike tvrtke“.
„Želio sam odvojiti male poduzetnike kako bi dobili prostor djelovanja i artikulirali svoje probleme. Ne kažem da HUP nije potreban, potreban je, jer i velike tvrtke imaju svoje specifične probleme“, kaže Lovrić.
Novu udrugu osnovalo je 15 poduzetnika, a ideja je da se radi volonterski te ustroji na teritorijalnom i strukovnom principu, kako bi svatko iznosio svoje specifične probleme.
Osvrćući se na zatvaranja lokala, istaknuo je da se male kontroliralo zatvaralo, a sami inspektori rekli su da to isto neće učiniti u trgovačkim centrima. Prije nekoliko godina bilo je obećano da se za manje prekršaje poduzetnike neće odmah kažnjavati, no Lovrić kaže da u stvarnosti to nije tako i da bi ustvari bilo pravednije da se u zakone ugrade upravne mjere, koje bi dale prostora inspektoru da vas pisano upozori i da to vrijedi za cijelu zemlju. Kako se ne bi dogodilo da se jedan inspektor u vrijeme turističke sezone ponaša na jedan način, a onaj na kontinentalnom dijelu na drugi.
Lovrić godinama kao bitan problem za poduzetnike izdvaja zdravstveni namet. „Mi smo predložili reformaciju. Moramo težiti da imamo minimalnu satnicu, jer minimalna plaća je smiješan pojam. Sudovi krivo presude, je li riječ o brutu 1 ili brutu 2. Bruto 2 je izdvajanje na teret poslodavca, a od radnika je samo mirovinsko, porez i prirez. Po toj logici, poslodavci su dva puta kažnjeni, prvi put jer plaćaju zdravstveno, a drugi put jer plaćaju teret bolovanja. Izdvaja se sve više za zdravstvo, a opet teret bolovanja ostaje na poslodavcima. Zalažemo se da oni poduzetnici koji plaćaju sistematski pregled svojim radnicima, budu u potpunosti oslobođeni tereta bolovanja. Jer zašto bi mali poduzetnik bio kriv, ako mu se, primjerice, istodobno razboli 10 radnika, pa ima trošak jer plaća njihovo bolovanje, a potom i nove radnike koji će ih zamijeniti. S druge strane pak, oni poduzetnici koji ne zadovoljavaju uvjete zaštite na radu, pa dođe do ozljede, oni bi morali snositi teret bolovanja. I upravo zbog tog straha, sve se više ugovora sklapa na određeno vrijeme. Da je drukčije uređen teret bolovanja, vjerujem da bi bilo i više ugovora na neodređeno vrijeme“, objašnjava Lovrić.
Zato i treba ukinuti minimalnu plaću i uvesti satnicu.
Na pitanje o mjerama kojima se nameti smanjuju, kaže da je riječ samo o fiskalnom ulizivanju, jer se jednima uzima da bi se drugima dalo.
„Odgovorno tvrdim da bi PDV mogao biti 17 posto, kada bi se zaustavilo zloupotrebljavanje da jednima damo manji PDV, drugima da ostaje veći… Progresivno oporezujemo samo rad i to je po meni najnehumanije. Sve je to razlog zašto odlaze strana predstavništva ili sami radnici zašto idu van“, kaže Lovrić.
Za izmjene zakona o radu, kaže, ne vrijede ista pravila koja su vrijedila prije nekoliko godina. Smatra da bi se u zakon trebalo ugraditi dio o povremenim poslovima, kao, primjerice, što postoje vaucheri u poljoprivredi. „Danas je sve ubrzanije. Zato i treba ukinuti minimalnu plaću i uvesti satnicu. Jer kako će danas javno poduzeće zaposliti električara na iznos od 3.000 kuna ili pak informatičara? Trošak rada je ionako jedna komponenta, važnija je produktivnost. U tome se mora pomoći poduzetnicima, jer i onda će biti manje odljeva kadrova. S druge strane, poput Slovenije, trebalo bi omogućiti brži uvoz radnika“, kaže Lovrić.
Osvrnuvši se na obrazovanje za potrebe gospodarstva, kaže da treba više voditi brigu što tržište treba, a ne se bazirati na obrazovanju menadžera za razna zvanja, s kojima ionako završe na burzi. Smatra i da se prekvalifikacije danas mogu brže obaviti uz svu naprednu tehnologiju.
Lovrić je nedavno pokrenuo i poslovnu školu. „Želimo naučiti domaće poduzetnike da znaju biti poslodavci. Do sada su poslodavci birali radnike, a danas je obrnuto. I zato danas poslodavci moraju znati komunicirati s radnicima, uvoditi ih u posao, organizirati, pratiti rad, razvijati radnika… Primjerice, radnici u razgovoru često kažu da ih mjesecima nitko nije pohvalio. A upravo to diže motivaciju. Radnik se mora osjećati sretno i zadovoljno i tome poslodavce učimo“, pojašnjava Lovrić i dodaje kako ima posebno zanimljive predavače poput bivše premijerke Jadranke Kosor ili Gordana Kolaka. Smatra da se cijeli proces odlučivanja u tvrtkama mora trenirati, da bi se mogla donijeti dobra odluka.