Kao u nekoj bajci, dvije su priče vezane uz početak poduzetničkog pothvata proizvodnje egzotičnog voća u Zagorju. Prva kaže, a nju i javno na svojoj web stranici spominje, da je za ljubav odnosno za osvajanje srca tadašnje djevojke i njezinu želju trebao kiwano (jer je vrlo dobar za ten, kosu i nokte) pa ga je zasadio i ustrajno ga pazio. Druga kaže da je na ideju da mu to upravo bude biznis došao nakon što je dugo vremena razmišljao da se mora baviti nečim čime se nitko drugi ne bavi i to slučajno čekajući ispit na fakultetu. Posudio je od kolege Večernji list u kojem je tada bilo izdanje Vrta i u njemu članak o mogućnosti uzgoja egzotičnog voća i u Hrvatskoj.
Jedini je proizvođač širokog asortimana egzotičnog voća I povrća u Hrvatskoj, ali i Europi. Naime, postoje proizvođači i u drugim europskim zemljama, ali se oni fokusiraju na uzgoj jedne vrste voća ili povrća, dok Šulog danas uzgaja 50-ak vrsta egzotičnog voća i povrća – od indijanske banane, crne banane, čokoladne naranče, yuzu naranče, cherimoya, duriana, plave banane, čokoladne banane, kiwana, kumquata, pitahaye, tamarilla…
Ivan Šulog, vlasnik i direktor tvrtke Šulog d.o.o., osnovane 1996. sa jedinstvenom namjerom uzgoja egzotičnog voća i povrća, u razgovoru za PoslovniFM prisjeća se početaka, nesanih noći, kredita i finacijskih problema, kao i činjenice da nikako nije mogao dobiti sredstva od Hamag Bicroa.
– Kada sam krenuo u priču, imao sam u džepu 250 njemačkih maraka i sve uložio u kiwano. Nazvao sam osobu koja je imala sjeme I kupio ga. Iako mi je prvotno propalo, krenuo sam ispočetka i uspio. Ipak, financijski nije bilo jednostavno.
Dignuo sam kredit od Svjetske banke u iznosu od pola milijuna i uvalio se u velike probleme, jer je rata bila 600 eura dnevno. Kalvarija je trajala 12 godina, ali smo se izvukli iz toga. Ali napravio sam plastenik od 10.000 m2. No, na natječajima kasnije nisam dobio nikakav financijski poticaj. Razgovarao sam s predstavnicima u Ministarstvu, s direktorom u HAMAG BICRO kojem sam objasnio da četiri godine apliciram i da ništa ne dobivam te ima li smisla uopće tražiti sredstva. Odgovor je bio da se prijavim, jer je to inovativna stvar koja funkcionira. Zatim se prijavim na natječaj, no opet ne dobim ništa. Odustao sam, a nikad nisam saznao zašto sam odbijen. Sada su nove omotnice za poljoprivredu pa ćemo aplicirati, kaže Šulog.
I danas, iako uspješna priča i dobro pozicioniranje na svjetskom tržištu traje 28 godina, još uvijek ljudi kad čuju čime se bavi, budu u nevjerici, jer im gotovo nevjerojatno zvuči da se i egzotično voće ili povrće može uzgajati u Gornjoj Bistri ili drugim farmama po Hrvatskoj, gdje Šulog ima svoje kooperante. Cjelovit i vrlo analitičan razgovor poslušajte u streamu prvog poslovnog radija PoslovniFM, na podcast platformama Mixcloud i Spotify (u nastavku izravno linkovi) ili preuzmite za kasnije slušanje, kad god želite.
Šulog vjeruje u snagu kooperanata i suradnju. Danas ima više od 100 kooperanata i farme su po cijeloj Hrvatskoj. Svaku zemlju nakon analize podešavaju kako bi bila prihvatljiva za uzgoj, a ako se i pojave anomalije brzo riješavaju problem.
– Shvatio sam da ne mogu sam obrađivati 100 hektara, ne mogu raditi sam marketing, ne mogu raditi sam certifikacije .. I odlučio sam se za partnerski odnos s kooperantima. Kooperanti su snaga za moju tvrtku, jer bez njih nema ni količina, ali ni brzine odgovora te isporuke narudžbi.
Kolika je veličina Šulogove proizvodnje govori i podatak koji je saznao na konferenciji u Ohiiju, o 5.000 kilograma indijanskih banana koji se planiraju zasaditi u SAD-u ove godine, dok on sam izbaci 50.000 kg.
Posebno izdvaja indijansku bananu koju ne treba špricati, niti imaju bolesti, nametnika, s obzirom na to da ti insekti ovdje ne mogu preživjeti, jedino što radim je berba I pokositi travu. Čak joj nije potrebno grijanje, nego uspijeva i na -50 stupnjeva, ističe Šulog.
Kako je odrastao na selu, znao je da poljoprivreda traži robovlasnički odnos i stalnu brigu, no kod egzotičnog voća i povrća to nije slučaj. iako je uzgoj jednostavan, nije uvijek prolazilo bez problema.
– Inovacija ima puno u našoj proizvodnji. Na jednoj plantaži imam posađen slonov šaš koji vuče puno CO2 iz zraka, a uz njega mischantus koji vuče CO2 i koji brzo raste, pa onda I banane brzo rastu, naglašava Šulog. Dodaje da imaju mogućnost ubrzanja uzgoja, no to je tehnologija koju ne otkriva.
Vratio se na kraju ponovo na indijansku bananu koja, kaže, ima veliki zdravstveni učinak, bolja od kemoterapije, nutritivno bogata…ali je i najbolje i jedino egzotično voće koje se može uzgajati i na sjevernoj polutci. Nakon što se posadi potrebno je 2 do 3 godine do branja.
– Od te banane smo napravili vino, šampanjac koji ide sad na natjecanje, rakije, likere, ginove.. sada idemo raditi kefir, kambuchu.. Stranci će mi to raditi, jer domaće tvrtke nisu htjele, kazao je Šulog dodajući da je u želji da što više ljudi zna za indijansku bananu počeo prije pet godina s organizacijom Festivala indijanske banane. Peto izdanje bit će na jesen, kazao je Šulog za PoslovniFM.
Autorica: Lidija Kiseljak Foto: Darko Buković
Objavljeno 15. ožujka 2024. Sva prava pridržana PoslovniFM.