Sadašnja kriza je pokazala koliko je bitna proizvodnja hrane, u vrijeme kad su lanci opskrbe stali ili su bili usporeni. Proizvodnja Petrokemije ključna je za proizvodnju hrane koju svaka ekonomija mora imati. Jer ako se granice zatvore, a sada smo vidjeli da se i to može dogoditi, onda je bitno imati dovoljno poljoprivrednih proizvoda. Po utjecaju na šire gospodarstvo, poljoprivredu, hranu, promet, željeznicu, luke… takva tvornica je, bez pretjerivanja, iznimno bitna i u bilo kojoj drugoj zemlji, rekao je za poslovniFM Davor Žmegač, predsjednik Uprave Petrokemije.
Petrokemija je bila u izuzetno teškoj situaciji u 2017. i 2018. godini, tehnološkoj, poslovnoj i financijskoj, zato što su sve potpore od države, koja je tada bila većinski vlasnik Petrokemije, prema direktivi EK bile onemogućene. I krajnjim naporima poslovanje se održavalo. U to vrijeme u vodstvu kompanije bili smo kolega Đuro Popijač i ja, proces je bio složen i dugotrajan, ali su svi akteri na kraju dana imali volju nešto napraviti. Da toga nije bilo, ne bi ni uspjelo spašavanje kompanije koja je bitna ne samo za Kutinu nego i za cijelu zemlju, rekao je Žmegač u emisiji Ritam posla, u razgovoru s urednicom Lidijom Kiseljak.
Glavna važnost je, kaže Žmegač, to što se takva tvornica više danas ne može sagraditi, na površini od 200 hektara i s takvim postrojenjem, a i zato što proizvodi mineralna gnojiva koja su ključ proizvodnje hrane. Ova kriza pokazala je koliko je bitna proizvodnja hrane, u vrijeme kad su lanci opskrbe stali ili su bili usporeni.
Početkom studenoga 2018. završen je proces privatizacije i tvrtka Terra mineralna gnojiva kojoj su vlasnici u jednakom omjeru PPD i Ina, postali su većinski vlasnici 54 posto Petrokemije, država je zadržala 16 posto, a dio imaju i mali dioničari. Dokapitalizacija je napravljena u iznosu od 450 milijuna kuna i 1. studenoga taj je novac sjeo na račun. Nakon toga je i počeo proces restrukturiranja.
– Petrokemija je stara 52 godine. PPD i INA dulji niz godina nagomilavali su potraživanja od Petrokemije, i ranije su pokazivale interes za ulazak u Petrokemiju, no kako se i s tim čekalo, tako je i proces restrukturiranja i modernizacije kasnio. Za taj proces novca nije bilo ni ranijih godina. Tvrtka se borila za opstanak i s likvidnošću. Zahtjevi za ulaganja u toj industriji, posebno okolišni dio, su veliki. Petrokemija je zato u zaostatku za svojom konkurencijom. To smo mi nadoknadili i nadoknađujemo dobrim radom i kvalitetom svojih proizvoda, dobrim položajem, iskustvom…
Krenuli smo ubrzanim procesom oporavka i on će biti dugotrajan, jer to je složena industrija, ali sam optimističan i mislim da ćemo u razdoblju od pet do osam godina, ako bude sve u redu, doći na razinu najboljih kompanija u Europi, tvrdi Žmegač.
Petrokemija je sada pokazala da je bitna, iako su česte opaske prethodnih godina, a uslijed velikih gubitaka, da nam ta industrija nije potrebna, tim više što sličnih industrija, financijski mnogo jačih, ima u susjedstvu.
– Ako bismo tako gledali, onda ne bismo trebali imati ništa, ali onda se možemo pitati zašto Njemačka ima autoindustriju, ako je ima susjedna Francuska, zašto je zadržala željezaru. Kupci prema dizajnu, cijeni i drugim karakteristikama biraju proizvode, pojašnjava Žmegač.
Kapacitet proizvodnje Petrokemije nije se mijenjao zadnjih 30 godina, a broj zaposlenih je pao sa 4.500 na 1.300, a proizvodimo isto
No, Petrokemija nije samo bitna za poljoprivredu tj. hranu. Ima 1.300 zaposlenih, u ovom trenutku jedan je od vodećih partnera HŽ Carga. Da Petrokemija s njima ne radi, oni bi već sutra mogli završiti u stečaju, a o Petrokemiji ovisi zapošljavanje ostalih metalskih industrija, bravarskih…, od Đure Đakovića u Slavonskom Brodu do Karlovca, Osijeka…
– Petsto tisuća paleta za prijevoz roba koristimo godišnje, jedan smo od najvećih kupaca plastične ambalaže, prevezemo godišnje oko 1,5 tone sirovina na brodovima i kamionima. To je zato multiplikativni efekt, koji uz 1.300 ranika u Petrokemiji, osigurava u ciklusu još oko 15.000 do 20.000 radnih mjesta.
Primjerice, i Luka Šibenik je u većinskom vlasništvu Petrokemije i bila bi zatvorena bez nas. To je utjecaj velike industrije…, kaže Žmegač.
Prije 30-tak godina potreba za mineralnim gnojivima u Hrvatskoj bila je 800.000 tona, sada je to gotovo upola manje. Iako je pad bio i u Europskoj uniji, Žmegač kaže da je taj pad kod nas ipak prevelik, što se i danas vidi, kada nam kvote nisu dovoljne za samodostatnost, primjerice, u voćarstvu, povrtlarstvu, stočarstvu…
– Smišljenom politikom, gdje Petrokemija želi biti dionikom te politike, postoji mogućnost za širenje poljoprivrednih površina i sirovina za industriju hrane. A mi možemo pomoći s mineralnim gnojivima, poručuje Žmegač.
Kapacitet proizvodnje Petrokemije je 1.350.000 tona, stoga se izvozi, jer moraju biti na međunarodnom tržištu, što je dobro, kaže, jer nas konkurencija čini boljima.
Procesom restrukturiranja otpušten je i velik broj radnika. No potrebno je znati činjenice, kaže Žmegač.
– Kapacitet proizvodnje Petrokemije nije se mijenjao zadnjih 30 godina, a broj zaposlenih se kretao od oko 4.500 80-tih godina do današnjih 1.300, a i uz taj broj, mi proizvodimo isto. Što govori o efikasnosti. Broj radnika smanjivao se postupno i tako se ublažio jak udar na Grad i Županiju. Posljednje dvije godine, u vrlo dobroj suradnji sa socijalnim partnerima i vlasnicima, broj zaposlenih je smanjen za oko 390 osoba. Kraj ove godine završit ćemo s nešto iznad 1.200 zaposlenika i to je optimalan broj koji nama treba.
Oni koji su otišli dobili su korektne otpremnine, odnosno našli smo model kojim nismo naišli na nezadovoljstvo. Iskreno, destimulirali smo odlazak mladih ljudi, koji nam trebaju zbog znanja i vještina.
Od prvog dana postavili smo model. Petrokemija je na tržištu i natječemo se s kompanijama koje su najbolje u branši. Država više ne može pomoći, nego to možemo samo sami napraviti. To je bila naša jasna komunikacija prema radnicima i zato je taj proces lakše obavljen, kaže Žmegač.
Petrokemija, što se malo zna, ovog trenutka proizvodi 50.000 tona AdBluea, spoja koji koriste automobili i kamioni zbog smanjenja emisije štetnih plinova za okoliš
Što se tiče modernizacije, nešto što je u zaostatku 30 godina nije lako brzo obnoviti. Za nekakve posebne uređaje, samo je rok pripreme narudžbe i projektiranja dvije do tri godine, a takvih je puno i velika su sredstva u pitanju.
– Mi smo se za sada reorganizirali, optimizirali smo postojeće procese, financijski stabilizirali, uložili novac u investicije koje su imale brzi povrat i usvojili razvojni plan težak 600 milijuna kuna u sljedećem razdoblju. Završavamo kompletnu strategiju poslovanja kompanije i krajem ove ili početkom sljedeće godine dati ćemo je na raspravu dioničarima i tu ćemo napraviti nekoliko scenarija razvoja.
Postojeće proizvode koji su dobri i dalje ćemo proizvoditi ali uz bolju efikasnost, a proizvode koji nisu dovoljno dobri nećemo više raditi, ali uvodimo i nove proizvode te i one na temelju dušika, amonijaka…, tj. baznih elemenata kojih imamo, rekao je Žmegač, te istaknuo da Petrokemija, što se malo zna, ovog trenutka proizvodi 50.000 tona AdBluea, spoja koji koriste automobili i kamioni zbog smanjenja emisije štetnih plinova za okoliš.
– Proizvodimo ga zadnje tri godine i prodajemo na domaćem tržištu i tržištu regije, a imamo i niz drugih proizvoda koji idu na tržište i tako popunjujemo paletu, a smanjujemo one koji nemaju dobru maržu. Radimo i disperziju rizika. Krajem ove godine ići ćemo u redoviti remont, održavanje vrijedno oko 100 milijuna kuna, a dodatno ćemo 50 milijuna kuna uložiti u modernizaciju, prije svega postrojenja amonijaka, koje je najvažnije.
Kao uprava imamo samostalnost, ali s obzirom na to da imamo dva jaka vlasnika, uzimamo njihova znanja, sinergije, procedure…, koristimo sinergiju Grupe – logistike, prodajne politike, nabave… To nam donosi uštede, s njima imamo i bolji nastup na tržištu, istaknuo je Žmegač te rekao da je država pokazala želju i volju da Petrokemija ne propadne i omogućila tranziciju – viziju budućnosti a ne samo spašavanja.
– Mi trošimo oko 20 do 22 posto plina u zemlji. Dobavljači nisu više samo INA i PPD, jer smo na tržištu i imali smo javni natječaj i odabrali MET kao treću kompaniju od koje otkupljujemo plin. Plin je trenutačno na povijesno niskim razinama, pa to vrijeme moramo iskoristiti za dobar plan razvoja, kaže predsjednik Uprave Petrokemije, tvrtke koja je u dvije godine od gubitaša prerasla u tvrtku koja posluje s dobiti.
– Mi smo 2018. godine, prije ulaska novih vlasnika, završili s gubitkom od oko 480 milijuna kuna. No već lani imali smo neto dobit od 140 milijuna kuna. Dio razloga tome je niska cijena plina, ali i mjere koje smo poduzeli. U šest ovogodišnjih mjeseci neto dobit je 239 milijuna kuna, EBITDA je bila 304 milijuna, što je također fantastičan rezultat. Opet iz razloga niske cijene plina i našeg procesa optimizacije, restrukturiranja.
Korona je i nama otežala poslovanje, zbog opskrbe, ali mi smo tvrtka koja mora raditi 365 dana godišnje, stalni proizvodni ciklus, pa je i tu prijetnja da u naših 14 pogona ne uđe zaraza. Tim više što su svi procesi povezani, pa da se negdje zaustavi, mora stati cijela tvornica.
Na vrijeme smo prepoznali rizike, mjere smo pokrenuli, a radnici su vrlo disciplinirano to prihvatili. Od 1.300 koliko ih radi, a 800 u smjenama, problema nije bilo, rekao je na kraju razgovora za poslovniFM Davor Žmegač, predsjednik Uprave Petrokemije.
Objavljeno 16. listopada 2020. Sva prava pridržana ©poslovniFM