Franšizing u Hrvatskoj

Neuspjeh je vrlo bitan dio uspjeha

Potencijal hrvatskog franšiznog tržišta je neiskorišten, iako je znatan. U Hrvatskoj je prisutno 200-ak franšiznih sustava, samo 12 posto je domaćih i po tome smo na začelju svjetskog rangiranja. Istodobno Slovenija ima 48 posto domaćih franšiznih sustava, Italija čak 92 posto. Tu se krije i „kvaka“, odnosno fundamentalni pristup problemu hrvatske ekonomije i činjenice zašto franšizni modeli i franšizna industrija nisu razvijeni kao drugdje. I dok će u SAD-u 3,5 posto BDP-a dolaziti od franšizne industrije, dotle je, primjerice, 20-30 posto novozelandske ekonomije vezano uz franšize i u njima je zaposlen svaki sedmi zaposleni. To su podaci koji govore o snazi franšize, koju mi kao poslovni segment nismo dovoljno razvili, a tu se krije razlog uspješnosti nekih ekonomija, istaknuo je u razgovoru za poslovniFM Andrija Čolak, poduzetnik mnogima poznat po franšizi Surf’n’Fries i pametnom kišobranu Kisha. Cjelovitu emisiju možete poslušati u nastavku ili preuzeti za kasnije slušanje.

Što se dogodilo da se neke stvari nisu u nas razvile te da je od tih 20-ak franšiza tek nekoliko, na prste jedne ruke mogu se nabrojiti, koje stvarno mogu imati svoj inozemni razvoj, pojasnio je Čolak u emisiji Vrijeme je za gospodarstvo u razgovoru s urednikom Darkom Bukovićem. On smatra da je sigurnije krenuti u poslovne vode kroz franšizne sustave nego samostalno, jer podaci govore da kroz prvih pet godina više od 80 posto novih poduzetnika zatvori vrata, dok istodobno 90 posto s franšizom uspješno posluje.

Ključ neshvaćanja leži i u činjenici da se i dan-danas u Hrvatskoj poduzetnici bore, čak i državi objasniti što je franšizno i intelektualno vlasništvo te kako se provodi zaštita trademarka. Na primjeru svoje franšize Surf’n’Fries Čolak je pojasnio da ta zaštita slabo funkcionira. Na jedinstveno pakiranje, koje je njihov patent u koji je uloženo jako puno, gotovo na stotine je onih, primjerice, u Hrvatskoj, koji su to ukrali, i misle ako otisnu drugu boju i dizajn na pakiranje da je to nova priča. „A zapravo je to kao i kod ukradenog crnog auta – ako ga prefarbate u drugu boju, on je i dalje ukraden“, ilustrirao je Čolak.

Sigurnije je krenuti u poslovne vode kroz franšizne sustave nego samostalno, jer podaci govore da kroz prvih pet godina više od 80 posto novih poduzetnika zatvori vrata, dok istodobno 90 posto s franšizom uspješno posluje.

Andrija Čolak

„Srce je franšize upravo to, intelektualno vlasništvo i sve ostalo što ga prati, jer vi nekom prodajete trademark, žig s know-howom odnosno načinom kako će to raditi. Bez takvog storytellinga gotovo je nemoguće raditi“, ustvrdio je Čolak.

Iako ga najviše znaju kao pokretača hrvatskog brenda Surf’n’Fries, s kojima je, kako sam kaže, 2012. doslovno bio na koljenima a danas franšizno posluje kroz 61 franšizu u 20 zemalja svijeta, odnedavno i u Čileu, kao prvi u Latinskoj Americi, Čolak se prisjetio svojeg poduzetničkog puta.

Oduvijek je znao da će biti poduzetnik, podsjetivši da se okušao i kao pokretač specijaliziranog oglasnika nekretnina, što opisuje kao izvrstan posao koji su na vrhuncu prodali 2008. godine. Godinu dana kasnije, 2009. godine, s partnerom Denisom Polićem kreće avantura s krumpirićima u škartocu, što bi rekli Riječani.

U to su vrijeme jako puno surfali tražeći ideje i tako je nastao Surf’n’Fries, za koji su mnogi (čak i danas) mislili da je to brend iz Amerike, a ne hrvatski izvorni brend. Krenuli su vrlo brzo rasti, prodaja je bila 1000 porcija dnevno u Rijeci, 1400 u Zagrebu. Na bazi joint ventura otvorili su Tursku, u Istanbulu, kada je krenuo nevjerojatni dio problema, počeli su gubiti novac zbog više razloga, u Hrvatskoj se nagrizao njihov core sustav. „Franšizni sustav nam je bio sekundu da se sve ugasi i stane, a istodobno suočen s ogromnim problemima, i na privatnom planu je upravo tada supruga bila trudna, a nisam mogao platiti račun za struju“, kaže Čolak. Dodaje da su sve tada počistili, ostali su samo njih dvojica pokretača, a onda ponovo malo-pomalo počeli izvlačiti posao, ne bi li stali na noge.

„I danas, kad smo najjača hrvatska franšiza, kad smo u brojnim zemljama svijeta, ta situacija izgleda daleko, ali mi ju uvijek imamo u glavi“, kaže Čolak dodajući kako smatra iznimno bitnim da su prošli to iskustvo. Svaki poduzetnik mora biti svjestan da je uvijek blizu situacije da može izgubiti puno.

Zadnji projekt je Porthop, aplikacija za podupiranje transportnih vezova koja nautičarima rješava problem pronalaska veza u marinama, lučicama ili nautičkim sidrištima, kao stvarna podrška jačanju nautičkog turizma.

Na konstataciju urednika emisije kako su uvijek najtržišnije ideje one koje su (drugima) bile banalne, Čolak pojašnjava da je ideja o pametnom kišobranu Kisha nastala iz statusa na Facebooku, komentara na tvrdnju kako u Rijeci stalno pada kiša, pa kako bi bilo dobro napraviti kišobran koji se ne može izgubiti. Šest mjeseci nakon tog nastao je proizvod, na tržištu je sada 4-5 godina, prodaje se u više od 40 zemalja uz nevjerojatan PR-efekt. Priprema se novo ulaganje, a uskoro će se pojaviti i na Amazonu, kazao je Čolak, a urednik Buković dometnuo kako smo makar strance naučili kako se kaže – kiša.

„U knjizi Good to Great Jim Collins govori čime se čovjek treba baviti u poduzetništvu. Tri su kružnice koje se preklapaju – jedna je tržište, druga nešto u čemu si najbolji, a treća nešto u čemu si strastven“, zaključio je Čolak.

Ako smo uspjeli mi iz Rijeke s krumpirićima, vjerujem da postoji puno koncepata koji mogu bar toliko, postoji dosta projekata koji mogu biti franšizibilni, zaključio je Čolak za poslovniFM.