Sadašnja krizna situacija pokazala je koliko smo krhki i kako se sve u životu može promijeniti doslovce u samo jednoj sekundi. Učestalo slušamo zdravstvene upute, ali uputa za poslovanje gotovo da i nema. Neminovno je da poduzetnici u ovom trenutku trebaju i moraju biti staloženi da bi mogli sebe, svoju tvrtku, svoj tim, svoje poslovanje pripremiti za ono što dolazi, pa u tom smislu očekuju i dobre savjete, istaknula je za poslovniFM Tanja Pureta, vlasnica i direktorica tvrtke Ramiro za poslovno savjetovanje.
Emisiju Vrijeme je za gospodarstvo donosi HEP.
„Imamo dosta uputa što učiniti sa zdravstvenog aspekta, i to je hvalevrijedno. Napori zdravstvenih djelatnika izuzetni su. Ministre Beroš – svaka čast! Ima mirnoću, i to je super. Međutim poduzetnici, gospodarstvenici, našli su se u situaciji u kojoj se i od njih mnogo očekuje. Njihovi zaposlenici, a i njihovi klijenti, očekuju upute, smjernice, informacije, odluke, no za to ih nitko suštinski ne priprema. I oni su u ovom trenutku u poziciji da različite informacije koje dobiju trebaju prevesti u neke konkretne upute za vlastito poslovanje, što uistinu nije lako“, ocijenila je Pureta u razgovoru s urednikom Darkom Bukovićem, u emisiji Vrijeme je za gospodarstvo.
Poduzetništvo je avantura koja zahtijeva poslovnu psihologiju. U tom kontekstu psihologija je moja misija, pa se zato poduzeće zove Ramiro. Naime, Ramiro Bujas popularizirao je psihologiju početkom 20-ih godina prošloga stoljeća i uistinu je nastojao psihološka znanja približiti širokom krugu ljudi. Organizirao je razna predavanja o popularnim psihološkim temama kako bi ljudi naučili i primijenili spoznaje psihologije za bolji svakodnevni život. U tom kontekstu i ja sam svugdje u raznim kontekstima, naglasila ja Pureta.
Ljudi koji su prošli sustave komuniciranja i kojima su poznati načini na koje se komunicira interno i eksterno, sa svojim zaposlenicima komuniciraju bolje od ostalih. No, komunikacija sa zaposlenicima mora postati ključ, jer mnogi od njih imaju mnogo upitnika nad glavom i spoznajom da bukvalno – nema posla.
„Ja stvarno govorim iz prve ruke zato što i ja vodim poduzeće koje trenutačno ima 11 zaposlenika. Suočavamo se i sa svojim korisnicima koji imaju brojne zaposlenike u svojim organizacijama. Zaposlenici su suočeni s nizom pitanja, i to od nekakvih banalnih kao što je pitanje trebam li ostati kod kuće?, pa do egzistencijalnih pitanja o tome kako se zaštititi, što će biti s mojim poslom, što raditi sada, kako surađivati, kako doprinijeti, što će se dogoditi s cijelim poslovanjem… To su uistinu vrlo teška pitanja. Mislim da se još nikad tako globalno nismo suočili s njima, reći će Pureta.
Otvorena i česta komunikacija i davanje jasnih odluka, to je nešto što u ovom trenutku svima koji stoje na čelu tima, organizacije, pa i obitelji, trebao bi biti prioritet. Od onih koji vode bilo kakav tim, oni koji su u tom timu očekuju odgovore i odluke. U tom kontekstu, na otvoreno adresirana pitanja ne smije se davati lažne nade i obećanja. Vrlo jasno treba reći – ne znam, zajedno ćemo vidjeti kako stvari stoje, zajedno ćemo donijeti odluke, ima nekoliko opcija… U ovom trenutku svi ćemo se boriti za najbolju opciju, međutim, ako se mijenjaju scenariji, zajedno ćemo vidjeti što i kako dalje.
Zaposlenike, dakle, treba uključiti u informiranje, u donošenje odluka, obrazlagati im… Treba ih mnogo i često informirati, treba s njima razgovarati, jer to je element sigurnosti koji je jako važan, element motiviranosti, pa i element koji ljude priprema na to da će uvijek biti načina na koji će se sadašnje poteškoće uspješno riješiti. Tako će se potaknuti ljude da se ne osjećaju bespomoćno, već da pronađu način kako da i iz ove situacije izađu sa što manje posljedica“, pojašnjava Pureta.
Život ide dalje, bez obzira kojeg će to datuma biti, no poslodavcima i poduzetnicima, pa i njihovim zaposlenicima, nužno je savjetovati što da rade u sadašnjoj situaciji, kada se drastično mijenjaju dosadašnji odnosi. Mnogi će otići kućama, oni koji ne mogu raditi od kuće, očekuju da će im poslodavac reći što bi trebali raditi, a poslodavci istodobno očekuju savjete o tome na koji način svoje zaposlenike trebaju usmjeriti.
„Poslodavac u ovom trenutku treba imati jasan plan aktivnosti. Postoji mnogo poslova koji se mogu napraviti od kuće i ako svoje zaposlenike pošalje kući s nekim konkretnim poslom, on treba komunicirati s njima, nadgledati njihov rad, tražiti rezultat, treba im osigurati kontinuitet rada čak i na daljinu.
Ja svakako savjetujem da poslodavac ili menadžer, direktor, svako jutro pozdravi svoje ljude. Preko Skypea, telefona ili čega drugog, neka im zaželi dobar dan, neka ih motivira, neka im uputi smjernice… To što ljudi rade na distanci ne znači da ne trebaju i motivaciju, i jasnoću, i informaciju, i uključenost, a to su sve stvari koje se jedino aktivnim i kontinuiranim kontaktima može ostvariti. Ne treba bježati u to da se ne donose odluke, da se drži situacija na standby, da se čekaju neke vanjske informacije. Poslodavac treba biti izvor organizacije čak i u ovim kriznim vremenima makar se njegov plan mijenja svakih sat vremena. U ovom trenutku ljudima je super da imaju iz sata u sat plan, jer to daje sigurnost i to daje smisao cijeloj njihovoj aktivnosti“, smatra Pureta.
Činjenica je da se borimo protiv nevidljivog neprijatelja i to je ono što mnoge ljude posebno plaši. Kad smo bili u ratu, znalo se što bi se sve moglo dogoditi. Sada, teško je raditi i razmišljati o poslu, kad se istodobno intenzivno razmišlja o nevidljivim neprijateljima .
Svakako ovo vrijeme treba iskoristiti za vlastiti razvoj u svakom smislu riječi
„Naša biologija, naš mozak, gleda gdje je opasnost i kad uoči neku opasnost, bez obzira na to što je ne vidi, on zna da je realna, onda cijelo vrijeme vrtimo samo film kako se zaštititi od te opasnosti. Time se dovodimo u probleme. Ne vidimo cijeli niz drugih opasnosti jer smo fokusirani samo na jednu. U ovom trenutku trebamo upotrijebiti sva znanja koja imamo o našem nevidljivom neprijatelju da bi spriječili i širenje, te umanjili vjerojatnost da se sami zarazimo. Međutim, naše razmišljanje ne smije na tome stati. Mi imamo puni kapacitet mozga da razmišljamo i o organizaciji vremena, o poslu, o budućnosti i sadašnjosti, i mi to možemo. Naši kapaciteti to omogućuju. Dapače, time što se usmjeravamo na razmišljanje o konkretnim aktivnostima, o budućnosti, smanjuje se osjećaj panike, razvija se osjećaj sigurnosti i optimizma, a to smanjuje vjerojatnost da ćemo se razboljeti jer smo onda i zaštićeniji, imunitet nam je jači.
Iz ovog vremena krize možemo izvući temeljnu pouku: jedino zajedničkim naporima možemo izaći iz te krize na najbolji način. Poduzetnici zasigurno imaju i poduzetnički duh, inicijativu, kreativnosti, i upotrijebit će svaki način kako da opstanu na dobrobit države, sebe i zaposlenika. Jako je važno da i država uistinu napravi sve da tu zdravu snagu podupre svim mogućim mjerama kako bi se stvarno tako i napravilo. Poduzetnik treba dobro, mudro i naravno financijsko razumijevanje države kako bi mogao preuzeti svoju punu odgovornost“, smatra Pureta.
Koronavirus i sve što ga prati jednom će prestati, no za očekivati je da bi mogao donijeti, ne samo nama nego i cijelom svijetu, ekonomsku krizu i recesiju. Psihološki gledano, u nekim se trenucima možemo pripremiti za krizu i recesiju, no u situaciji koju nam je koronavirus donio, teško je ostati miran, teško je stvarati preduvjete za nove iskorake.
„Jedino što nam preostaje jest da ostanemo mirni i da mirne glave razmišljamo o budućnosti koja će sigurno doći. Ako nas uhvati panika i osjećaj bespomoćnosti, izgubit ćemo dragocjeno vrijeme i to će još samo produbiti težinu i dubinu recesije, a ona će se vrlo vjerojatno pojaviti.
Jako je važno da poduzetnici uvijek imaju plan A, B, C, i da u svakom trenu budu svjesni da može doći do poteškoća, do kriza ovakvih razmjera, jer i povijest nas jer naučila da se takve stvari događaju. Svaki poduzetnik uz poduzetnički duh treba imati tzv. razmišljanje risk managmenta, odnosno razmišljanje o tome koliko dugo si može dozvoliti da kriza dođe a da to na bilo koji način ne dotakne njihovo poslovanje. Znači, kad izađemo iz ove recesije ili krize, trebamo početi razmišljati o tome kako se nositi s budućim krizama koje bi se mogle pojaviti.
Svaka kriza je ujedno i prilika, i u svakom slučaju neki će u krizi pronaći puno načina kako da preslože svoje poslovanje. Vjerujem da ova kriza pokazala mogućnost raznih tehnologija… I to je nešto što je izvrsno. Pokazalo se da nismo bespomoćni jer neke poslove možemo i dalje raditi zahvaljujući internetu, Skypeu, svim tim softverima za zajednički rad… Prema tome, vjerujem da će se i u budućnosti neke dobre tekovine zadržati i dodatno razvijati, da ćemo se digitalizacijom još više koristiti, tako da upravo u tom kontekstu vidim priliku za istraživanje segmenata koji još nisu istraženi ili su nedovoljno istraženi, za buđenje kreativnosti, može se pronaći neke segmente o kojima možda još uopće nismo razmišljali…
Ovo je stvarno idealna prilika da ljudi nauče nešto novo. Pročitaju što su ostavljali sa strane, prođu online razne tečajeve, treninge. što god, da ostanu fizički aktivni, socijalno aktivni, i unutar kućanstva i sa svima s kojima uz pomoć interneta mogu.
Mogućnosti za nadogradnju veće su nego ikad upravo ipak zahvaljujući tehnologiji. Svakako ovo vrijeme treba iskoristiti za vlastiti razvoj u svakom smislu riječi, jer kad ovo vrijeme krize prođe, svima koji su joj na taj način pristupili bit će jako drago jer će biti zapošljiviji, kompetentniji, jači i mnogo će brže izaći iz osobne i svake druge krize upravo na takav način“, zaključila je Tanja Pureta u razgovoru za poslovniFM.
Emisiju Vrijeme je za gospodarstvo donosi HEP.
Objavljeno 27. ožujka 2020. Sva prava pridržana ©poslovniFM