Nemogućnost ispričati svoju priču svrstava se među najveće ljudske agonije. Ta se agonija snažno uvećava u neslaganju, svađi, konfliktu ili sporu.

Rastom konflikta raste nerazumijevanje. Prva žrtva konflikta je povjerenje. Druga, komunikacija. Konflikt je kriza u komunikaciji. Onog trena kada prekinemo komunicirati, u problemu smo. Nismo više u stanju riješiti ga sami.

Kvalitetna komunikacija – razgovor, prevažni su u našim životima. Imamo snažnu potrebu drugima ispričati vlastito iskustvo. Naš poziv drugima: “Idemo na kavu.”, je zapravo poziv na pričanje.

Ta naša želja još je i veća kada je nasuprot nas osoba s kojom se ne slažemo. Tada ta naša potreba često ostaje neutažena. Zašto? Zato što u konfliktu najčešće vodimo monologe („ja sam u pravu, ti si u krivu“), umjesto dijaloga (“želim razumjeti tvoje razloge za drugačije mišljenje od mog“).

Pričajući našu priču ili našu verziju istine, imamo priliku:

1. prvo čuti sebe,
2. ponovno promisliti,
3. presložiti vlastito iskustvo,
4. zaključiti da možda nismo u pravu onako kako smo mislili.

Već uz samo pričanje naš problem nam se čini manji. Uz pričanje doslovce osjetimo olakšanje. Da bi se to dogodilo treba nam dobar SLUŠATELJ.

Dodajmo našoj priči (u konfliktu) iskrenu pozornost i razumijevanje treće osobe neutralnog slušatelja od našeg povjerenja (medijatora/icu). Potom, dodajmo im (za zajedničkim stolom) i drugu stranu u konfliktu, te priliku da nas baš ona uz prisustvo spomenute treće osobe u sredini, konačno čuje, sasluša i razumije (mijenjamo monolog dijalogom).

Razumijevanje je vrhunac komunikacije i prvi preduvjet svakog dogovora

Izravni uvažavajući razgovor s ciljem razumijevanja međusobnih razlika među stranama konfliktu, a posebno u sporu u parnici (u sudskoj pravnoj areni), je nekom prastarom pogrešnom navikom gotovo sasvim zanemaren, čak i isključen. Strane u konfliktu primjerice u parnici ne mogu „ispričati“ ono što je njima važno (a baš sve što je važno je isključivo kod njih), već samo ono što je nama pravnicima važno ili pravno relevantno!?

Sve što je pravno relevantno najčešće je sudionicima konflikta životno ili poslovno nerelevantno. Može li se to promijeniti?

To se može promijeniti u MEDIJACIJI. U medijaciji je važno sve ono što je važno sudionicima (vlasnicima) konflikta – sve ono što oni vjeruju da je važno reći.

Razgovor je najvažnija ljudska vještina

“Institucija RAZGOVORA je najveće čudo prirode i najvažnija ljudska vještina, a i najzanemarenija vještina 21. vijeka. Ljudi sve manje razgovaraju, istinski, znatiželjno, zainteresirano i iskreno. Revitalizacija razgovora je jedina šansa za mir, razvoj i napredak. U toj misiji umjetnost i ljepota razgovora te uživanje u njemu predstavljaju idejni okvir, MEDIJACIJA alat, a MEDIJATOR je glasnik.” – Milan Krilović (prilagođeno).

Autor: Srđan Šimac

Objavljeno 31. svibnja 2022. Sva prava pridržana PoslovniFM.