Sposobnost za suradnjom, tvrde biolozi, upisana je u ljudskim genima. Svakodnevno surađujemo i pomažemo jedni drugima, počevši od jednostavnih zadaća, pa do veoma složenih te onih najplemenitijih – spašavanje zdravlja i života. Suradnja i pomaganje odvijaju se na individualnoj, institucionalnoj, nacionalnoj, međunacionalnoj i globalnoj razini. Događaju se često sasvim spontano, već i samo zato što su u danom trenutku potrebni.
Svjesni smo da koliko pojedinačno bili sposobni i vrijedni, malo toga možemo postići sami. Čak je i u individualne uspjehe ugrađen doprinos mnogih ljudi i organizacija. Istraživanja potvrđuju da su za naš uspjeh potrebni drugi ljudi u 85% slučajeva, a čak u 99% su zaslužni za našu osobnu sreću. Zato su nam ključni dobri odnosi s drugima.
Svekoliki napredak ljudske civilizacije utemeljen je na svakovrsnoj osobnoj i poslovnoj suradnji. Među prvim snažnim pobornicima takvog pristupa bio je Petr Kropotkin, svojevrsna protuteža mnogo poznatijem Charlesu Darwinu, čija teorija evolucije ljudske vrste uvelike je pogrešno protumačena i pojednostavljeno svedena na ljudsku kompeticiju i samoodržanje u kojima uspijevaju samo najsnažniji ili najsposobniji. Kao takva, olako je prihvaćena u tržišnoj ekonomiji.
Svaka suradnja, pomaganje ili primanje pomoći, ispunjavaju nas posebnim osjećajem ponosa i zadovoljstva. Tu našu prirodnu sposobnost trebali bi aktivirati ne samo kada pomažemo drugima, već i kada je nama potrebna pomoć. Tvrdi se da su za spomenuti uspjeh važna dva preduvjeta:
- Spremnost pomoći drugima kojima je naša pomoć potrebna i
- Spremnost tražiti pomoć od drugih kada je nama pomoć potrebna.
Prvo najčešće rado činimo. Drugo, većini nas predstavlja manju ili veću poteškoću, pa i autoru ovog teksta. Čini se nekako teškim i neugodnim tražiti pomoć – za sebe.
Je li moguće našu sposobnost za suradnjom i pomaganjem osloboditi i aktivirati u većoj mjeri nego do sada, posebno u današnje vrijeme brzih promjena, kada je trenutna prilagodba i međusobna suradnja postala preduvjet uspješnog života i poslovanja. Ako želimo uspjeti u tome, potrebno je promijeniti pristup u odnosima u obitelji, na radnom mjestu, sa susjedima, poslovnim partnerima, dobavljačima, klijentima, itd., koji ne funkcionira.
Pomognimo drugima i ne očekujmo od njih ništa za uzvrat. Kako vam to zvuči? Čudno?
Pravilo 100/0, ključno je za stvaranje i održavanje dobrih odnosa.
Na konferenciji za poslovne ljude, na koju sam pozvan od bliskog prijatelja poduzetnika, prvi put sam čuo za Al Rittera i njegovo pravilo (načelo, princip) 100/0, koje u mojoj prilagođenoj verziji glasi:
U odnosima s drugima dajte 100% i ne tražite ništa za uzvrat.
Kažu kako je riječ o najučinkovitijem načinu za stvaranje i održavanje dobrih odnosa. To pravilo izvorno glasi:
Preuzmite punu odgovornost (100) za odnos, ne očekujući ništa (0) zauzvrat.
To načelo čini se pomalo neprirodnim za većinu nas. Vjerujemo da je za izgradnju i očuvanje odnosa s drugom osobom potrebna jednaka (50%) odgovornost na obje strane. I jedna i druga strana u odnosu očekuju da ona druga ispuni najmanje polovicu onoga što se očekuje od nje u odnosu i obrnuto. Ako se to ne dogodi, odnos se narušava, pa i prekida.
Potrebna je velika upornost, predanost i značajna doza samodiscipline za promjenu, promišljanje, djelovanje i davanje 100% u odnosu. Zato nam se takav pristup, kad ga prvi put čujemo, čini nerealnim. Međutim, upravo suprotno, u pravilu sjajno funkcionira.
Nama ljudima prirodno je i uobičajeno za poremećaj u odnosu okriviti drugu stranu. Naše reakcije ovise o tome smatramo li da smo mi u pravu, je li druga strana u krivu i o tome slažemo li se s njom ili ne? Odgovori na ta pitanja određuju odnos. Međutim, ovakvo postupanje nije moguće ako mi jednostrano prihvatimo 100% odgovornosti za odnos. Ako preuzmemo punu odgovornost za odnos, to znači da nam je odnos mnogo važniji od toga tko je u pravu, a tko u krivu.
4 koraka u primjeni pravila 100/0
Al Ritter je predložio 4 koraka u primjeni ovog pravila:
- Odredite što možete učiniti da odnos funkcionira i potom to učinite. Pokažite poštovanje i ljubaznost prema drugoj osobi zaslužila ona to ili ne.
- Ne očekujte ništa zauzvrat.
- Ne dopustite da na vas utječe bilo što, što druga osoba kaže ili učini (koliko god vas to iritiralo). Ne dopustite da se uhvatite za mamac.
- Budite ustrajni u svojoj brizi i ljubaznosti. Često odustajemo prerano, posebno kad drugi ne odgovore na (isti) način kako to mi očekujemo. Ne zaboravite, ne očekujte ništa zauzvrat.
Nema garancije za uspjeh u takvom pristupu. I pored toga, u odnosu na najveći broj ljudi ovo pravilo funkcionira. Naša očekivanja u odnosima nisu uvijek realna. Odnos je ponekad izazovan, težak, razočaravajući, čak i pomalo „otrovan“, pa i unatoč našoj 100% predanosti i samodisciplini.
Unatoč tome, umjesto da uobičajeno okrivljujemo drugu osobu u odnosu za neprikladno ponašanje i da brzo odustanemo od odnosa, svjesno se upitajmo što mi sa svojih 100% odgovornosti možemo učiniti da odnos s tom drugom osobom bude kakav bi trebao biti?
Prečesto mislimo da ćemo promijeniti drugu osobu i njeno ponašanje. To nije moguće, posebno ako je napadamo i okrivljujemo. Ono što možemo, je promijeniti svoje ponašanje. U većini slučajeva, kada tretiramo ljude brižno i ljubazno, oni će nam uzvratiti na jednak način.
Ključ dobrih odnosa je naučiti kako tretirati druge ljude dostojanstveno i s poštovanjem, čak i onda kada to „ne zaslužuju“. To ne znači da ćemo kapitulirati ili odustati od sebe. To znači da ćemo se zauzeti za sebe na način koji neće povrijediti ni nas niti drugu stranu, bez vrednovanja, osuđivanja i ljutnje. Kada takav pristup ponovimo više puta, on postaje naša navika. Takvo ponašanje je naš izbor, kao i ono suprotno koje ne funkcionira.
Pravilo 100/0 podsjetilo me na to kako s vremena na vrijeme nazovem meni drage ljude s kojima se možda duže vrijeme nisam čuo. Uz njihovo ugodno iznenađenje zbog poziva, od njih često tada čujem otprilike ovakvu rečenicu: „Ej bog Srđane, baš mi je drago mi što si nazvao. Reci mi što ti treba?“
Moj odgovor tada obično glasi: „Ne treba mi ništa. Poželio sam te čuti i pitati kako si? Kad ćemo se vidjeti?“
Pokušajte i vi. I zapamtite, ne tražite ništa zauzvrat.