Svaka iskrena komunikacija nosi rizik da u njoj čujemo nešto što nam neće biti ugodno, što će biti izazov, što se ne slaže s našim uvjerenjima ili što će nas promijeniti.
Svaku PROMJENU doživljavamo opasnom, jer ne želimo i ne možemo unaprijed razumjeti gdje ona doista vodi. Čak i najdestruktivniji obrasci ponašanja, nefunkcionalne prakse i sustavi, pa i dosadne osobne ili profesionalne rutine, čine nam se sigurnijima od činjenja nečeg drugačijeg što rezultira promjenom na našoj strani.
Svaki obrazac, svaki sustav, pa i naš osobni, ponavlja sebe samog i želi se samo-očuvati. Ono što nam je poznato, čak i kad je bolno, za nas je mjerljivo i sigurno. Zato uvijek osjećamo opasnost u neizvjesnosti koju sa sobom nosi moguća promjena.
Sklonost u održavanju postojećeg stanja u bilo kojem smislu, kaže Tammy Lenski, navodi nas na prihvaćanje samo onih činjenica, informacija i praksi koje ga potvrđuju, te na odbijanje onih koje ga mogu dovesti u pitanje. Takvo postupanje posljedica je odbojnosti prema gubitku: „Ostanemo li u sadašnjem položaju, ništa nećemo dobiti, međutim, nećemo ni izgubiti.“
Mogući nedostaci koje donosi promjena čine nam se većima od prednosti koje promjena može donijeti. Tako potiče se naša pristranost koja održava postojeće stanje. Naša reakcija na mogući gubitak snažnija je od reakcije na mogući dobitak.“ – Daniel Kahneman.
Znamo da može biti opasno zadržavati stvari onakvima kakve jesu. Zato napori usmjereni na trajno zadržavanje postojećeg stanja – održavanje starog ili vračanje na staro, u nekakvu našu imaginarnu sigurnost, jednostavno dugoročno ne mogu uspjeti.
Suočavanje s ozbiljnim konfliktom i njihovim rješavanjem često znači dolazak do dna u odnosu ili u sustavu koji u određenoj mjeri ne funkcionira. Zato je KONFLIKT obično glas promjene ili poziv na promjenu.
Potreba za promjenom često se najavljuje baš u formi konflikta. Osobni konflikti najčešće nastaju upravo zbog naše želje za promjenom, za boljim odnosom s onima s kojima smo u konfliktu. Odatle naši konflikti najčešće s onima koje poznajemo, do kojih nam je stalo.
Neovisno o dobrim i pozitivnima namjerama sama činjenica što će rješavanje konflikta najvjerojatnije donijeti promjenu, dovoljan je razlog za strah i za otpor izravnom suočavanju s konfliktom te za maksimalno odlaganje njegovog rješavanja. Postojeće stanje nam je poznato i čini se sigurnijim. Tako je samo do trenutka dok se ne izložimo promjeni. Tada najčešće kažemo: „Uf da smo znali da je ovo ovako ranije?“
Jednako je i s prihvaćanjem MEDIJACIJE u kojoj je na izniman način u svakom pogledu, uključujući i kratko vrijeme, moguće pomoći sudionicima neslaganja, konflikta i sporova izaći iz njih postizanjem vlastitog i konačnog rješenja po njihovoj mjeri na obostrano zadovoljstvo. Tada često slijede riječi: „A zašto mi za medijaciju nismo saznali ranije?“
Autor: Srđan Šimac
Objavljeno 29. studenoga 2021.