Već neko vrijeme razmišljam o efikasnosti iskorištavanja EU fondova, osobito unutar javnog sektora. Pri tome ne mislim na iskoristivost sredstava koje su namijenjene Hrvatskoj, već na ekonomski i socijalni učinak projekta financiranog iz EU programa za sredinu u kojoj je proveden.
Kraj je jednog financijskog razdoblja korištenja EU fondova (2014.-2020.) i vrijeme je za zbrajanje rezultata. Iako financijsko razdoblje završava 31.12.20220. projekti koji se financiraju iz fondova tog financijskog razdoblja moraju biti dovršeni do 31.12.2023. U analizama koje se rade ponekad se spominje i efikasnosti iskorištavanja EU fondova, osobito unutar javnog sektora. Pri tome se ne misli na iskoristivost sredstava koje su namijenjene Hrvatskoj, već na ekonomski i socijalni učinak projekta financiranog iz EU programa za sredinu u kojoj je proveden.
Na žalost, većina analiza okrenuta je samo stopi iskorištavanja sredstava iz pojedinih fondova i programa ili nabrajanju svega što je napravljeno, a malo je analiza koje će se baviti time što objekti koji su izgrađeni, oprema koja je nabavljena ili usluge koje su provedene kroz projekte nose u budućnosti. Koji su to prihodi i rashodi koje će ti projekti generirati i koja je korist za lokalnu zajednicu.
Prošlog mjeseca proučavao sam studiju izvodljivosti jednog projekta financiranog iz ITU mehanizma. Financijska održivost projekta prikazana je zbrajanjem prihoda i troškova budućeg vijeka projekta, pa je tako projekt imao održivost cijelo vrijeme iako su troškovi bili puno veći od prihoda.
Ekonomska analiza je tekstualno obrazložena (više teoretski, a puno manje praktično) uz jednu tablicu u kojoj je stavka „Ukupne vanjske koristi“. Kada sam počeo raditi na projektima koji su financirani iz EU fondova naučio sam da je jako važno da projekt ima financijsku održivost. To znači da institucija koja je kroz projekt pokrenuta ili ojačana ima dovoljne prihode kako bi mogla pokriti sve troškove poslovanja. Ako institucija nema dovoljno prihoda, tada će netko morati financijski podržati njen rad. Također je važno da su ekonomske koristi projekta pozitivne, ali i prepoznate, tj. kvalitetno prezentirane. Ekonomska analiza predstavlja koristi koje projekt pruža lokalnoj zajednici, uključujući zaštitu okoliša, poboljšanje kvalitete zraka, stvaranje novih radnih mjesta i sl. Ovo je naročito važno u javnom sektoru, jer se projekti financiraju radi ekonomskih koristi. Kod projekata koji provode poduzetnici čak i kada nema analiza troškova i koristi prijavljivati će se samo oni projekti koji su financijski održivi. Nažalost u javnom sektoru u kojemu se troši puno više sredstava često se ne razmišlja na ovaj način. Vrlo često čitam o projektima u kojima se priča o investiciji, vremenu trajanja, angažiranim kapacitetima u provedbi, a vrlo malo i općenito priča se o održivosti projekta i o ekonomskim koristima.
Obnove se neki dvorci, stari sakralni objekti i zgrade, izgrade novi hoteli iz bespovratnih EU fondova i kada su radovi dovršeni, pred kraj projekta predstave se aktivnosti tog projekta i rezultati. Ono što sigurno znamo da će te investicije generirati troškove – plaće djelatnika koji će biti zaposleni u tim institucijama, redovno, a kasnije i investicijsko održavanje, režije… Hoće li prihodi biti dovoljni za pokrivanje tih troškova ili će jedinice lokalne samouprave morati sufinancirati rad tih institucija? I ako će ih morati sufinancirati jesu li to znali prije nego što su prijavili i proveli projekt? Hoće li te institucije donijeti ekonomsku korist tim mjestima – povećati broj turista i samim tim prihode svih onih tvrtki i obrtnika iz tih mjesta koje pružaju usluge turistima? Možda hoće, možda je tako nešto i prikazano u dokumentima projekta, ali su to informacije kojima se provoditelji projekata uglavnom ne hvale.
Urbana aglomeracija Osijek veliki je iznos sredstava iz ITU mehanizma, ali i iz drugih programa, uložila u turističku infrastrukturu. Tako Osijek sada ima Centar za posjetitelje koji nemaju niti puno jače turističke destinacije, ima bicikle za najam, obnovljena je infrastruktura Tvrđe, neki dvorci na području aglomeracije i to je sve potaklo i povećanje dolazaka turista i broja noćenja. Koliko povećanje? Ako ne gledamo 2020. i 2021. u kojoj se zbog Korone i inače puno manje putovalo u odnosu na 2019. povećanje broja dolazaka u Osječko-baranjskoj županiji je 0.96%, a povećanje broja noćenja 2,6%. U Osijeku je u odnosu na 2019. broj noćenja povećan za 3,6%. Jesu li to brojke na koje će opravdati desetke milijuna eura koji su uloženi u ove projekte? Pri tome treba voditi na umu da ti deseci milijuna eura nisu uloženi u turističku infrastrukturu (hotele, wellnes centre i sl.) već na prateću infrastrukturu (centar za posjetitelje, obnovljeni dvorci, obnovljena infrastruktura, …) Jesu li ti projekti održivi, ili će netko (kao na primjeru projekta čiju studiju sam imao u rukama) morati sufinancirati život tih investicija? Prema vlastitom iskustvu znam da se čelnici jedinica lokalne samouprave prilično često iznenade kada shvate da će morati sufinancirati rad neke institucije koja je rezultat provedenog projekta.
Trebamo li trošiti bespovratna sredstva samo da ih potrošimo ili za ostvarenje nekih dugoročnih ciljeva? Iako i sama provedba projekta donosi određene koristi (angažiraju se građevinske tvrtke, podizvođači, iz projekta se sufinanciraju i neki drugi troškovi) pitanje je je li to dovoljno u odnosu na troškove koji nastaju u životnom vijeku projekta i ekonomske koristi koje projekt donosi. Ili pojednostavljeno – trebamo li sufinancirane projekte radi rezanja vrpci ili radi gospodarskog razvoja?
Naravno ima u korištenju fondova u javnim sektoru i puno pozitivnih primjera. Nabava novih autobusa ili tramvaja u javnom prijevozu svakako je korisna, jer prijaviteljima (tvrtkama koje organiziraju javni prijevoz) smanjuje troškove održavanja i potrošnje goriva, a korisnicima (građanima) omogućuje udobniji i sigurniji prijevoz i smanjuje zagađenje okoliša. Potporne institucije (inkubatori i tehnološki parkovi) omogućuju poduzetnicima početnicima veći postotak preživljavanja, a onda ti poduzetnici kako rastu otvaraju nova radna mjesta i na taj način omogućuju smanjenje nezaposlenosti i jačanje gospodarstva. Obnovljena infrastruktura (ceste, biciklističke staze, vodovodna, kanalizacijska, električna i plinska mreža) omogućuju građanima ugodniji i stabilniji život.
Kao zagovornik korištenja EU fondova definitivno smatram da trebamo maksimalno koristiti sredstva koja su nam na raspolaganju, ali korištenje tih sredstava mora biti racionalno, odgovorne osobe koje donose odluke moraju dobro znati o održivosti i ekonomskim koristima projekta prije nego donesu odluku o sufinanciranju određenog projekta.
Autor: Jean-Pierre Maričić
Objavljeno 13. studenoga 2023. Sva prava pridržana PoslovniFM.