Svatko na svijetu svoje znanje dijelom može zahvaliti našim precima koji su tijekom razvoja ljudskog roda ostavljali novim generacijama svoja otkrića, izume, umjetnička, kulturna i graditeljska dostignuća, znanja o biljkama i životinjama, zemlji, vodi i svemiru.
Sva su znanja i spoznaje prenosili s generacije na generaciju koristeći tada dostupne načine komunikacije koji su uključivali različite simbole, crteže te pisma i jezike kojima su se sporazumijevali tijekom povijesti. Da su kojim slučajem ljubomorno čuvali ono što su znali i izumili, ni mi danas ne bismo imali sve što imamo i znamo.
Dakle, ljudski je rod opstao zato što je uvijek bilo pojedinaca koji su svoje znanje podijelili s drugima i tako stvarali kolektivno znanje koje se prenosilo poput društvene štafete do današnjih dana. Da se taj lanac prekinuo, ili da su ljudi sebično zadržali za sebe ono što su otkrili ili saznali, možda bismo još uvijek palili vatru u nekoj pećini.
Budući da mi danas, slikovito rečeno, iz vlastitog naslonjača palimo vatru s jednog kraja zemaljske kugle na drugi,još je važnije dobro iskoristiti i prenijeti znanje koje imamo.
Za mene su informacije same za sebe dokaz našega općeg znanja i načitanosti. Skupljamo ih svakodnevno u ogromnim količinama. Međutim, premda pojedinačno zanimljive, one su gotovo neupotrebljive osim na kvizaškim natjecanjima kada se traži konkretan podatak u njegovu izvornom obliku. No, za razliku od ponavljanja onoga što smo saznali na razini površne informacije ili podatka o nečemu, u poslu moramo znati i što ćemo s tom informacijom napraviti te čemu nam ona može služiti.
U životu sam surađivala s ljudima koji su znali nevjerojatan broj podataka. Nerijetko su znali zadiviti društvo podatkom o prehrambenim navikama skoro izumrloga čudnovatog kljunaša. Čast iznimkama, ali nisu svi oni mogli kontekstualizirati takve informacije u smislu njihove korisnosti i primjene u poslu koji su radili. Puno su znali, ali ne i ono što je trebalo znati da bi se neki posao vrhunski obavio ili proces uspješno implementirao.
U čemu su griješili?
Ponajprije u tome što su skladištili raznorazne informacije a da ih nisu razumjeli i procesuirali. Da bi neka informacija zaista bila korisna, moramo napraviti dvije stvari: razumjeti njezinu bit i shvatiti čemu nam može služiti. Drugim riječima, moramo je prevesti na poslovno relevantan jezik, a zatim je svrhovito iskoristiti.
Najvažnije je shvatiti mehanizam djelovanja te informacije u odnosu na druge informacije koje imamo te kako primjena i njezino povezivanje s drugim informacijama u konkretno znanje može unaprijediti naš posao, doprinijeti međuljudskim odnosima, poboljšati našu tržišnu poziciju, ugled ili poziciju kao poslodavca izbora. Za ovaj proces važno je da teoretsko znanje nadopunimo konkretnom praksom. Tada najbrže učimo i ostvarujemo najbolje rezultate.
Kao primjer navest ću osobno iskustvo usvajanja menadžerskih i liderskih znanja i vještina. S obzirom na to da sam dugo godina uspješno radila kao izvršna direktorica komunikacija, marketinga i DOP-a u Ericssonu Nikoli Tesli, dio moga posla i odgovornosti bilo je i upravljanje ljudima, timovima i projektima. Premda sam oduvijek skupljala informacije, čitala, razgovarala s ljudima koji su iskusniji od mene, prijelomnica u smislu boljeg razumijevanja odgovornosti menadžera i lidera te njihova stvarnog utjecaja na kompaniju, dogodila mi se sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća. Tada sam kao perspektivna stručnjakinja za odnose s javnošću i komunikacije bila uključena u prve treninge koje je tek osnovano dioničko društvo Ericsson Nikola Tesla organiziralo za svoje menadžere. Predavanja i radionice držao je Velimir Srića, jedan od naših najplodnijih autora i edukatora na području menadžmenta i liderstva.
To što sam tada počela učiti o harmoničnom vođenju ljudi i organizacija bio je najbolji temelj na kojem sam gradila dalje. Sjećam se da je profesor Srića vrlo slikovito uspoređivao stilove pojedinih vođa s osobinama životinja te naglasio: „Postoje autokratski, miješani i demokratski vođe, no ja više volim klasifikaciju koja ih uspoređuje sa životinjskim vrstama. Neki autokratski vođe nalik su na morske pse, opasni, agresivni i neumoljivi. Drugi su poput svinja/lisica, lukavi i pokvareni, spremni na udarce ispod pojasa. Treći su nalik na somove, pasivni i mirni, zakopaju se u pijesak i čekaju da im plijen sam dođe u usta. Četvrti, demokratski vođe nalik su na dupine, elegantni su, rado surađuju i pomažu, timski su igrači i osvajaju kreativnošću i šarmom. Ima i peta vrsta nalik na žirafu, svojim dugim vratom gleda daleko, nikad ne spava i uvijek je na oprezu. Najbolja je kombinacija delfina i žirafe.“
I tako me profesor Srića na vrlo jednostavan način naučio razlikovati menadžerske stilove i potaknuo da izgradim vlastiti. Naravno, želja mi je bila da to bude preporučena kombinacija stilova, a koliko sam u tome uspjela, neka prosude drugi.
Brojne knjige i predavanja profesora Sriće na slične teme koje sam pročitala ili odslušala, bile su korisne i u smislu vlastite pripreme za izazovna razdoblja promjena i kriza. Međutim, sve to ne bi imalo smisla da nije bilo prakse – kontekstualizacija znanja i njegova primjena.
Najbolji primjer izgradnje kvalitetnog liderskog stila za mene je Gordana Kovačević, dugogodišnja predsjednica Ericssona Nikole Tesle. To što je učila o modernom menadžmentu od domaćih i međunarodnih autoriteta, Gordana je provjeravala svakodnevno u praksi. Tako je tijekom nekoliko desetljeća ulaganja u sebe i svoja znanja, uspješnog vođenja velike hrvatske kompanije u međunarodnom okruženju, ostvarila respektabilnu poslovnu karijeru i izgradila vlastiti liderski stil. Gordana je, rekla bih, unaprijedila postojeću klasifikaciju profesora Sriće. Naime, njezin stil uključuje puno empatičnosti, komuniciranja, emocionalne i socijalne inteligencije, integriteta i etičnosti što nije karakteristika životinjskog, nego ljudskog svijeta. Zato bih zaključila da je ona povezala teoriju i praksu na najbolji mogući način – učenjem i prijenosom znanja na druge. Zahvaljujući tome postala je lider promjena kakve trebamo.
I ovaj primjer pokazuje da je dug put od informacije koju smo saznali na predavanju, surfajući internetom ili čitajući neku knjigu do znanja o nečemu i njegove konkretne primjene. Znanje koje se dijeli kao dio procesa učenja mijenja način razumijevanja materije i omogućava nadogradnju znanja koja već imamo. Nisu svi ljudi isti. Netko će kroz čitanje nekoga znanstvenog rada ili nečije knjige doći do ideje koja njemu ili njoj može promijeniti život. Netko će uz pomoć mentorice ili mentora bolje razumjeti vrijednost znanja o rizicima i prilikama. Netko će angažirati vrhunskog menadžera ili stručnjakinju za primjenu znanja u praksi. Kakav god put netko izabrao za stjecanje novih, poslovno korisnih znanja, važno je da na tom putu ima kvalitetnog suputnika ili suputnicu, nekoga od koga može učiti i kome se divi zbog vrlina koje ima i zajedničkih vrijednosti.
Takvi znalci i stručnjaci, koji su spremni dati znanje i primiti ga, vrijede dvostruko. Njihovo se znanje dijeli i raste u beskrajnim krugovima koji zahvaljujući modernoj ICT-tehnologiji obuhvaćaju cijelu zemlju. Dakle, znanje tih ljudi se jednom ugrađuje u posao i ljude s kojima rade, a drugi put u ljude koji od njih žele učiti, a nisu nužno dio njihova radnog okruženja ili suradničke mreže. Prijenos znanja danas je puno brži i dostupniji nego prije.
No nemojmo se zavarati. Premda ICT-tehnologija svakom čovjeku na zemaljskoj kugli praktički daje neograničenu moć korištenja dostupnih informacija koje je čovječanstvo do sada generiralo,učenje je ipak nešto sasvim drugo.
Ljudska znatiželja i želja za novim spoznajama te kreativnost uvijek su bili glavni pokretači napretka. Zato je u svakoj kompaniji jako važno poticati stalno učenje, povezivanje i dijeljenje znanja – od teoretskog do praktičnog. Pametni ljudi znaju da svako znanje koje se ne dijeli, s vremenom manje vrijedi.
Autorica: Snježana Bahtijari Sadržaj BizBlogova pod nazivom Mentorica bit će sastavnim dijelom autoričine knjige čiji je izlazak planiran za 2024. godinu.
Objavljeno 13. studenoga 2023. Sva prava pridržana PoslovniFM.