Svatko tko je sposoban vidjeti sliku iz ptičje, a ne žablje perspektive, ima veću šansu pronaći pravi put u životnom i profesionalnom labirintu.
Pogled s visine otkriva sve stranputice, provalije, kao i mrežu sporednih, ali protočnih puteva koji nas jednako uspješno mogu dovesti do cilja.
Ono što nam, međutim, nijedan pogled iz visina neće otkriti jest kakvi su ljudi koje ćemo na našem putovanju sresti: jesu li stručni u svom poslu, dobri ili loši, imaju li prijateljske ili neke druge namjere?
Iz aviona se ne razaznaje ima li netko liderske i ljudske kvalitete. Kako reagira u kriznim situacijama, kako se nosi sa stresom? Hoće li bez obzira na to što ga želimo pretvoriti u lava pobjeći u mišju rupu prvom prilikom kada se pojavi mačka? I tako redom…
Za takvu spoznaju ne treba nam let. Dovoljno je čvrsto hodati po zemlji. Komunicirati. Birati suradnike između ostalog i zato što im vjerujemo i volimo raditi s njima. Premda se može činiti da je taj izbor lagan jer s ljudima svaki dan surađujemo i pijemo kavu, ipak, nikako se s tim ne bih složila.
Svi oni koji su u životu imali priliku surađivati s velikim brojem ljudi dobro znaju koliko je važna dobra procjena onih s kojima dijelimo odgovornost za neki posao ili projekt. Ti ljudi, jednom kada su dio nekog procesa, moraju znati što i kako rade, ali jednako tako, moraju preuzeti i odgovornost. To za neke pojedince predstavlja veliki izazov. U pravilu većina njih rade ono što im se kaže, bez puno razmišljanja. Posao ostave za sobom i vrate mu se u novom radnom danu. To je s njihovog stajališta dovoljno i zapravo su u pravu ako je riječ o nekom repetitivnom poslu kojeg nastavljaš raditi tamo gdje si prethodnog dana stao.
Međutim, kod kreativnih poslova ili onih koji se mijenjaju sukladno okolnostima ili rizicima iz okoline, takav pristup je naprosto nemoguć. Takva vrsta posla i velike odgovornosti traži potpuno drugačiji pristup. Suradnici su i sami uključeni u sve procese tako da ih razumiju i doživljavaju važnima za konačan uspjeh. Zato o poslu ili bolje rečeno projektu razmišljaju i izvan radnih sati jer nerijetko tada sine im ideja i proširi se perspektiva. Tada nastaju najkreativnije stvari koje čovjeka čine ponosnim i zadovoljnim što je svojim znanjem, radom i kreativnošću napravio razliku.
Osjećaj koji se stvara ne može se zamijeniti materijalnom nagradom, iako je i ona uključena. Jednako tako, strast ljudi za dokazivanjem i priznanjem postaje njihov najveći motivacijski faktor.
S takvim suradnicima, kojima svaki dan trebamo pokazati koliko nam znače u projektu i stalno ih moramo poticati na nove iskorake, obožavam raditi. Štoviše, upravo su oni glavna poluga uspjeha ako ih znamo voditi, poticati i nagraditi. Sigurna sam da je s izborom pravih suradnika, pola problema riješeno, a posla obavljeno.
Međutim, izbor pravih suradnika tek je početak stvaranja pobjedničkog tima. Nakon što smo odabrali znalce odnosno stručnjake i profesionalce u koje imamo povjerenje i s kojima želimo raditi, trebamo početi graditi našu kulturu kao živi organizam koji zahtijeva stalnu brigu i njegu. Teorija i praksa se slažu u jednom: svaka će kultura pobijediti strategiju ma kako ona bila vješto napisana. Zato izgradnja kompanijske kulture i vrijednosti u kojoj zaposlenici sudjeluju u implementaciji strateških ciljeva neke organizacije ili kompanije mora biti među prioritetima najvišeg menadžmenta, odnosno uprave.
Koliko će kompanija i njen menadžment u tome važnom zadatku osiguranja pretpostavki za izgradnju kvalitetne kulture biti uspješni, toliko će imati i rezultata ne samo kroz realizaciju određenog strateškog cilja ili projekta, nego i kroz osjećaj pripadnosti njihovih zaposlenika timu i organizaciji.
To ujedno znači da će ljudi iz tog vrijednosno i radno bliskog kruga lakše nositi teret svakodnevnih obveza i stresa. Njihova empatičnost i uzajamna podrška dodatni su osigurači da će kao tim pronaći pravi put, a pri tom se osjećati zadovoljno, sigurno, motivirano i lojalno. Takvi timovi zadovoljnih i prepoznatih zaposlenika postižu nevjerojatnu koheziju i izvanredne rezultate. Ujedno oni su i istinski veleposlanici same kompanije jer svojim kvalitetama, djelovanjem i komunikacijom predstavljaju uzor drugim zaposlenicima. Takve su kompanijske kulture poticajne za stalni razvoj ljudskih potencijala kao i okruženje u kojem žele raditi talenti s tržišta rada.
Dajmo priliku djetetu u nama
Izbor suradnika i stvaranje tima je složen zadatak.
Ne jednom sam imala priliku raditi s kolegama koji su imali najbolje dokaze vlastite izvrsnosti kao što su sveučilišne diplome, doktorati, certifikati i slične potvrde. To možda lijepo zvuči u CV-u kao dobrodošla ulaznica za razgovor kod zapošljavanja.
U stvarnosti malo koga će impresionirati teorijsko znanje, ako u praksi nismo osposobljeni razmišljati izvan kućica, a djelovati brzo i kvalitetno te svoje teorijsko znanje primijeniti u praksi na konkretnim slučajevima.
Ljudima je ponekad teško pojasniti da im diploma, kao potvrda da su bivši posao studenta dobro odradili, nije dovoljna na novom poslu kada u praksi trebaju pokazati da znaju, ali i da mogu djelovati u realnom okruženju. Tu im je često potrebna velika intuicija, snalažljivost, pronicljivost i kreativnost kada u sekundi treba procijeniti situaciju i donijeti odluku.
I sama sam se nalazila u dvojbi kako nekome reći da mu nedostaje „ono nešto“, vrlo često je to prirodna inteligencija potrebna da se u kratkom vremenu riješi neki problem, odnosno izazov.
Najbolji brzi test u području odnosa s javnošću je neka interna krizna situacija i iznenadni upit novinara koji ima delikatno pitanje. Na tom se primjeru jako dobro vidi kako netko funkcionira, je li sposoban ili sposobna kvalitetno se nositi s takvim izazovima ili se naprosto paralizira od straha da će nešto krivo reći.
Nije dovoljno samo naučiti nekoliko tipiziranih odgovora i recitirati iz poput papagaja. Treba surađivati, biti profesionalan, dobro poznavati materiju uz sagledavanje rizika i posljedica. Ne reći ništa više i ništa manje od potrebnog. Uzeti potrebno vrijeme za pripremu odgovora i obavezno odgovoriti novinaru. Ponekad je odgovor da nije u mogućnosti odgovoriti na postavljeno pitanje. No i takav odgovor je znak poštivanja i profesionalnosti.
Za kvalitetan rad potrebno je imati veliku sliku u glavi. Za mene je ta velika slika skup elemenata koje trebamo uzeti u obzir interno i eksterno, a važni su za kvalitetnu prosudbu kod donošenja odluka.
Velika slika traži interdisciplinarni pristup i različita znanja i vještine. Posebno kada radimo u području strateškog komuniciranja koje je ključno za poslovanje, pozicioniranje i ugled. Tada moramo uzeti u obzir horizontalna znanja koja povezuju vertikalne informacije te sva područja komuniciranja prema svim ciljanim skupinama.
Za razliku od strojeva i uređaja koje svakodnevno koristimo, a koji imaju manuel odnosno priručnik za upotrebu, ljudi u odnosima s javnošću i općenito komunikacijama naročito onima koje nazivamo strateškim, ne smiju se potpuno oslanjati na napisani proces iako i njega moraju znati i slijediti.
Intuicija, osjećaj za ljude, vrijeme i prepoznavanje rizika, korištenja pravih riječi i informacija, timing samo su neke od bitnih odrednica kvalitetnih profesionalaca u odnosima s javnošću.
Neke karakteristike koje smo kao djeca imali razvijene do savršenstva, nažalost gubimo tijekom vremena jer nas, pritisnute protokom vremena i stečenim iskustvom, obuzme strah od rizika neuspjeha koji smanjujemo kroz uhodane mehanizme definiranih procesa te ozbiljno i odgovorno rješavanje svakog problema.
U želji da ispravno radimo svoj ozbiljan posao, ne dozvoljavamo djetetu u nama da vidi svijet drugačijim očima. A upravo taj drugačiji pogled, postepeno zamagljuje zrelija dob što nije dobro za rad u odnosima s javnošću.
Zaigranost, veselje, naivnost prvog pokušaja, izvornost, neiskvarenost, kreativnost u malim stvarima, upijanje podražaja i emocija iz okoline, samo su neke od karakteristika vrtićke djece koje bi nam koristile i u zreloj dobi. Posebno ako smo komunikacije izabrali kao svoj posao.
Ne škrtarite s pohvalama i priznanjima
Kvalitetne i kreativne ljude trebamo cijeniti i s njima svakodnevno raditi. Bez njih nema novih proizvoda, rješenja i usluga. Oni su čvrst temelj na kojemu treba graditi i razvijati kompaniju i društvo.
Zato nikada ne smijemo zaboraviti pohvaliti takve ljude i dati im priznanje za kvalitetan rad.
Njihovo osnaživanje i uključivanje predstavlja ključni preduvjet za uspjeh svakog projekta.
Samo istinski motivirani kreativci osmišljavaju nove stvari, koncepte, rješenja, proizvode i sl., a da to prije nisu negdje vidjeli, čuli, naučili. Njih treba prepoznati i potaknuti da se okruže kvalitetnim suradnicima jer najveći rezultat nikada nije djelo jednog čovjeka, ma kako kreativan bio.
Ovo je možda kontradiktorno s obzirom na obrasce ponašanja i posvemašnju individualizaciju u digitalnoj eri no pouzdano djeluje.
Lijepa riječ i priznanje posebno od osobe koju ljudi cijene i do čije riječi drže, predstavlja najveći motivacijski podražaj svakom čovjeku.
Autorica: Snježana Bahtijari Sadržaj BizBlogova pod nazivom Mentorica bit će sastavnim dijelom autoričine knjige čiji je izlazak planiran za 2024. godinu.
Objavljeno 22. svibnja 2023. Sva prava pridržana PoslovniFM.