Najvažnija je komunikacija, sve ostalo je tehnologija, poznati je Ericssonov marketinški slogan već desetljećima. Kada je kreiran, ICT-tehnologija nije bila ni približno djelotvorna niti moćna kao što je danas.
Tada su ljudi još uvijek koristili isključivo fiksnu telefoniju, žica je bila u stanu, uredu ili u telefonskoj govornici. Bez obzira na postupan razvoj telekomunikacija, tadašnji tehnološki i marketinški vizionari predvidjeli su eksplozivan i propulzivan razvoj ICT-industrije. Posebno je u fokusu bila mobilna tehnologija kao ona koja nam omogućava slobodu kretanja i komuniciranja kakvu do sada nismo poznavali te koja potpuno mijenja paradigmu života, rada i zabave modernih ljudi.
Dobro se sjećam kada smo mi iz kompanije, koja se tada još zvala „Nikola Tesla“ i bila je najstariji Ericssonov licencni partner, kao privilegirani pojedinci slušali predavanja o tome kako će jednog dana ljudi svojim mobilnim uređajima snimati video materijal i dijeliti ga u realnom vremenu s ostatkom svijeta. Koliko je to bilo revolucionarno najbolje svjedoče prvi mobilni telefoni koji su bili poput težeg ručnog kovčega koji je korisnik nosio sa sobom i ponosno telefonirao s nekim sličnim sebi tko je imao isti takav uređaj. I da, ta je sprava tada koštala deset tisuća njemačkih maraka što je bio ogroman novac.
Danas je mobilno telefoniranje prevladavajući način komuniciranja koji razumiju i koriste čak i mala djeca jer je njihovo korištenje jednostavno i intuitivno. Tada, prije više desetljeća, mobilno telefoniranje je bilo toliko nestvarno da smo takve ideje mogli usporediti s Teslinom izjavom iz 1926. godine kojom je taj genij predvidio telefon u džepu te prijenos nogometnog prvenstva putem interneta, mreže svih mreža.
Kao podsjetnik kako su ljudi zamišljali budućnost u 23. stoljeću najbolje je pogledati serijal Zvjezdane staze, stvoren šezdesetih, a ponovo aktualiziran novim nastavcima osamdesetih te devedesetih godina prošlog stoljeća, koji prati avanture svemirskog broda Enterprise i njegove posade, predvođene kapetanom Kirkom i njegovim znanstvenim časnikom Mr. Spockom.
Mašta je u tom serijalu, kao i u filmovima koji su po istom predlošku snimljeni, odigrala najveću ulogu. Scenaristi su zaista maštovito predvidjeli razvoj tehnologije i događanja u budućnosti. Neke su činjenice danas, u 21. stoljeću, postale stvarne, kao i događaji, dok puno toga ostaje i dalje u sferi mašte za koju imamo još dva stoljeća fore da i ona postanu realnost naših potomaka.
Međutim, ni najmaštovitiji ljudi Hollywooda, pa ni sam Tesla, nisu predvidjeli moć koju će ljudi dobiti zahvaljujući razvoju tehnologije. I to ne samo najvažniji, najbogatiji i najmoćniji ljudi naše civilizacije. Moć već sada imaju svi, svaki čovjek na ovoj našoj planeti, ako ima uređaj i infrastrukturu, može bez problema svoj sadržaj učiniti globalno vidljivim pa i relevantnim ili dostupiti do sadržaja koji je netko drugi objavio.
Fotografije klokana koje je telefonom snimio Aboridžin u Australiji i objavio ih na nekoj od društvenih mreža u istom trenutku postale su vidljive i našem Stipi u Starigradu na Hvaru. On pak, može, ukoliko to želi, uzvrati selfiejem s nekoliko dupina oko njegove barke na Jadranu.
Ili videoklipić koji je nastao kombinacijom snimki koje su snimili gledatelji na stadionu Kalifa International u Kataru tijekom utakmice u kojoj je Hrvatska pobijedila Maroko 2:1 i osvojila brončanu medalju na Svjetskom prvenstvu. Na temelju tih snimljenih materijala i angažmanom 44.000 gledatelja koji su cijelo vrijeme utakmice slali svoje uratke i fotografije u svijet, za povijest je bilo moguće napraviti the best of izbor.
Jednako tako informacije o najavama rasta kineskog gospodarstva u narednoj godini objavljene u New Yorku na američkoj elektroničkoj burzi dionica, popularnom NASDAQ-u, pomno prate investitori u cijelom svijetu i preslaguju svoje portfelje. Da je najvažnije imati pravu informaciju u pravom trenutku znaju i naši ulagači koji u realnom vremenu prate kretanje cijena dionica na Zagrebačkoj burzi (ZSE) u kontekstu informacija koje objavljuju izdavatelji o vlastitom poslovanju.
Slično je s kompanijama koje imaju stručnjake čiji je osnovni zadatak prikupljanje informacija koje im mogu pomoći za predviđanje kretanja cijena sirovina, funkcioniranje opskrbnih lanaca, razvojnih planova njihove konkurencije i drugih poslovno relevantnih podataka.
Filmići, fotke ili tonski zapisi s nekog ručka ili kave snimljeni ponekad i bez znanja sudionika, jednom kada dospiju u javnost, ako su inkriminirajuće ili koruptivne naravi, postaju dokazom kao glavnim razlogom smjene pa i sudskog postupka i presude protiv državnih dužnosnika ili nekih drugih moćnika. Tako se nešto bez svjedoka i tehnologije u prošlom stoljeću teško moglo zamisliti, a još manje dokazati.
Što ovi primjeri govore? Tko je važniji u komunikaciji: ljudi ili tehnologija?
Svaki od primjera vezan je uz drugu vrstu ljudske djelatnosti – od zabave i razonode, preko poslovnih i financijskih transakcija, pa do načina na koji ljudi djeluju u društvu.
Za sve te primjere tehnologija je samo sredstvo, izvor moći je u komunikaciji. Svaki sadržaj koji se dijeli, u trenutku kada postane vidljiv drugim ljudima, postaje vrijednost koja ima svoju cijenu. Nekada se ona mjeri u novcu, nekada u tržišnoj poziciji, nekada u konkurentskoj pobjedi, a sve češće u percepciji.
S obzirom na velike uloge itekako je važno da se, prije nego što svemu na mreži povjerujemo jer tehnologija ne provjerava točnost izvora, zapitamo sljedeće:
- Tko od ovog sadržaja ima korist?
- Mogu li provjeriti točnost informacija i kako?
Odgovor na pitanje o koristi svojevrsni je putokaz za traženje uzročno-posljedične veze. Nju ljudi obično traže kada su u situaciji da moraju napraviti root cause analizu. Riječ je o procesu tijekom kojeg se otkriva korijen problema da bi se mogla utvrditi odgovarajuća rješenja. Taj je postupak puno učinkovitiji kao način da se prevenira i otkloni stvarni razlog nekog problema, a ne da se bavimo ad hoc simptomima i gašenjem vatre. Dakle, kada utvrdimo tko bi se sadržajem mogao okoristiti, lakše ćemo pronaći elemente za procjenu vjerodostojnosti izvora i točnosti neke informacije ili podatka.
Odmah zatim, kada smo razotkrili pozadinu neke informacije, važno je da sami provjerimo njezinu točnost ako je to ikako moguće. Nekada je postupak jako jednostavan. Potrebno je zatražiti informaciju na mjestu na kojoj se takva informacija službeno može zatražiti i dobiti. Kao primjer navest ću trošenje javnog novca u marketinške svrhe. Ma što akteri govorili, postoji odgovornost za trošenje novca poreznih obveznika kao i za informiranje javnosti o tome. Ako odgovorna osoba, recimo visoki dužnosnik, kaže da vjeruje drugom čovjeku bez obzira na to što postoje dokazi za suprotno, a on sam nije provjerio moguću točnost navoda za inkriminiranu djelatnost navedenog prijatelja, jasno je da ne govori istinu. Da mu je bilo stalo i da mu zaista vjeruje, postoji način da to provjeri. Činjenica da ništa ne zna i ništa nije vidio, samo je pranje ruku od onoga što je netko drugi napravio, a kao posljedica toga i njegovi su prsti u pekmezu. Podsjeća li vas ova priča na našu stvarnost?
Koliko ste puta čuli tvrdnju da smo mi Hrvati veliki borci protiv korupcije, a sva recentna istraživanja indeksa korumpiranosti društva nas demantiraju. Dvojim oko naše iskrenosti jer nemoguće je da ne primjećujemo nešto toliko očito što toliko brzo i duboko razara naše društvo.
Podrška tehnologije u raskrinkavanju toga nacionalnog mita je dobrodošla. Recimo, tehnologija koju je netko iz svojih razloga odlučio iskoristiti u svrhu razotkrivanja nečijeg ponašanja što inače ne bi bilo moguće. Je li namjera bila dobra ili loša, to ne znamo, ali je sigurno da puno toga što izlazi na vidjelo, postaje javno dostupna informacija zahvaljujući upravo tehnologiji. Nije tehnologija kriva što su ljudi kvarni.
S tom tehnologijom se možemo obračunavati na razne načine. Možemo optužiti umjetnu inteligenciju da je nešto krivo spojila, osporavati dokaze iz relacijske baze, nijekati vlastitu fotografiju s mjesta događanja ili pustiti nekog duha u virtualni svemir da obavi prljavi posao. Sve to gledamo svaki dan.
Za sada ispada da su ljudi nevaljali, tehnologija s tim nema nikakve veze. Ljudi komuniciraju, rade nešto na ovaj ili onaj način, posluju etično ili ne, korumpiraju druge ili njih netko drugi korumpira.
Još nisam čula da je netko optužio tehnologiju da je korumpirana. Ljude da, tehnologiju ne!
Zato zamjena teza da je kriv onaj tko je razvio ili koristio tehnologiju, a ne onaj tko je napravio loše djelo koje je zahvaljujući upravo tehnologiji postalo vidljivo svima, jednako je problematična kao npr. optužba da je kreator automobila kriv jer je netko puno godina poslije zbog prebrze vožnje uzrokovao smrt vozača automobila s kojim se sudario.
Kako onda prihvatiti, pa i povjerovati da nije problem u lošim ili pogrešnim stvarima koje naši dobri dečki čine, nego je problem u načinu na koji je svijet za to saznao koristeći zločestu tehnologiju?
Ovdje je čak i narativ problematičan. Naime, i naši dečki mogu biti dobri ili loši, za razliku od tehnologije koja nema predznak plus ili minus, ona je bez moralnih ili vrijednosnih sudova, nju ljudi koriste u dobre ili loše svrhe po vlastitom izboru.
Zato bi bilo dobro da konačno priznamo da je izvor svih problema koje kao društvo imamo upravo u nama ljudima, a ne u strojevima. Mi razvijamo tehnologiju da nam unaprijedi život i rad, poboljša standard, olakša komunikaciju i ostavi više kvalitetnog vremena za ono što nas raduje i zabavlja. Nemojmo zato krivnju za naše propuste i neprimjereno ponašanje prebacivati na našega vjernog slugu koji poput kućnog ljubimca radi ono što ga je gazda naučio. Stvarni je problem upravo u bezgraničnoj komunikacijskoj moći koju zahvaljujući tehnologiji više ne možemo jednostavno kontrolirati. A htjeli bismo.
Autorica: Snježana Bahtijari Sadržaj BizBlogova pod nazivom Mentorica bit će sastavnim dijelom autoričine knjige čiji je izlazak planiran za 2024. godinu.
Objavljeno 18. prosinca 2023. Sva prava pridržana PoslovniFM.