Kao franšizni konzultant radim već dvadesetak godina. Moja vizija uvijek je bila raditi na razvoju franšiznog sektora u Hrvatskoj kako bi on opet na svoj način otvorio mnoga nova radna mjesta, bio kanal za internacionalizaciju hrvatskih poslovnih koncepata i bio alat za diseminaciju novih održivijih poduzetničkih pothvata. Održivijih, jer postoje dva poduzetnika koja brinu o uspjehu istog poslovanja, a prijenos znanja i know how ključ je održivosti takvog poslovanja.
Svoje uspjehe vidim u ostvarenim ciljevima koje sam si zadala, a ostvarila sam ih savjetovanjem mnogih malih i srednjih poduzetnika za uvođenje franšiznog poslovnog modela, ali i organizacijom i stvaranjem mnogih franšiznih događaja, edukacija i publikacija, pa čak i vlastitom doktorskom disertacijom istraživanja franšiznog potencijala hrvatskih malih poduzeća. Sve to daje mogućnost analize i sinteze nekih osnovnih stavova prema franšiznom poslovanju.
Iako je upotreba franšiznog poslovnog modela u Hrvatskoj već 20 godina u „začetcima“, ipak sve je više poduzetnika koji imaju osnovno znanje i neki svoj stav prema franšiznom poslovanju. Uglavnom, vidljivo je da postoje dvije glavne skupine mišljenja o franšiznom poslovanju. S jedne strane tu su mišljenja i poduzetnici otvoreni za nove ideje, i oni uglavnom postavljaju pitanje: može li se i koliko je moj posao franšizabilan? A oni drugi obično me pitaju: zašto bih ja dao nekom drugom da radi moj posao i zarađuje na mojim idejama?
Dakako da su oba pitanja legitimna i želim na njih odgovoriti, ali želim i približiti franšizno poslovanje i jednima i drugima. Kako? Najbolje je brojevima.
Za one prve koje zanima može li se njihov posao franšizirati, moram reći da je skoro 90 posto poslovnih koncepata franšizibilno, u nekom svom dijelu ili u cjelini. Nije ih problem pretvoriti u franšizu, ali treba stvoriti model koji će omogućiti da taj posao franšiziranjem dosegne svoj puni potencijal. To je kompleksan proces i za to je ipak potrebna pomoć stručnjaka za franšizno poslovanje.
Uvijek se može unaprijed procijeniti i neka osnovna održivost franšiziranja pa tako dolazimo do brojeva koji su na kraju važni i prvoj i drugoj skupini poduzetnika o kojima smo govorili, a možda ti brojevi zainteresiraju i one koji još nisu razmišljali o franšiznom poslovnom modelu za svoje širenje. Pa hajdemo pogledati koji se prihodi kriju iza franšiznog poslovnog modela za davatelja franšize.
1. Pretpostavimo da je vaš posao franšizibilan i da godišnje prodate pet franšiza u razdoblju od pet godina, što iznosi 25 prodanih franšiza za pet godina.
2. Pretpostavimo da ste odlučili da vaša ulazna franšizna pristojba bude 5000 €, pa bi to za 25 franšiza iznosilo 125.000 €.
3. Sada pretpostavimo da svaka vaša franšiza godišnje ostvaruje 300.000 €, što bi za pet godina iznosilo 1.500.000,00 € prihoda, svaka franšiza za sebe.
4. Sada to pomnožimo s 25 franšiza koje ste otvorili u tih pet godina i to bi iznosilo 37.500.000,00 € ukupnog prihoda svih 25 franšiza u lancu.
5. Pretpostavimo opet da računate 5 posto tantijeme (royalties) od ukupnog godišnjeg prihoda od svakog svog primatelja franšize, i to pomnožimo s 25 franšiza, to iznosi nakon pet godina 1.875.000,00 € prihoda za vas od tantijema, od vašeg franšiznog lanca.
6. Kad se tome doda i prihod o ulazne franšizne pristojbe svih 25 franšiza, to iznosi 2.000.000,00 € za pet godina. Nije loše zar ne?
Kao što i brojevi pokazuju, u franšiznom načinu poslovanja nije važna ulazna franšizna pristojba, koliko su važne tantijeme koje eksponencijalno rastu sa svakom novoprodanom franšizom.
Tome svemu moramo dodati i prihode za zajedničku promociju i marketing, iako oni nisu prihodi davatelja franšize već služe samo za promociju i marketing, ipak i to donekle spada u prihode davatelja franšize s obzirom na to da se tim novcem jača njegov brend i dominacija na tržištu, za što ne mora on ulagati novac.
Uzmimo da je prihod od marketing isto tako samo 5 posto, to je iznos od 1.875.000,00 € za promociju i marketing cijelog lanca, što u konačnici označava poslovanje davatelja franšize jer to je njegov brend i njegov franšizni lanac, a to su sredstva koja bi inače u svoju promociju ulagao sam poduzetnik-davatelj franšize kada bi širio poslovanje otvaranjem vlastitih jedinica.
Da, razlika je velika između potencijalnih prihoda od 37.000.000,00 € kada bi poduzetnik sam otvarao svojih 25 poslovnica i prihoda od 2.000.000,00 € kada to čini prodajom franšize. Pitanje je bi li taj isti poduzetnik otvaranjem 25 vlastitih jedinica, zapošljavanjem i troškovima u 5 godina imao 2 milijuna eura čiste zarade i 1,85 milijuna eura izdvojenih sredstava za marketing i pri tome poslovao na sebi nepoznatim tržištima i na velikim distancama. Što vi mislite ?