Žene u franšizama: Zašto se još uvijek pravimo da je to sporedna tema?

Postoji jedan prizor u franšiznom poslu koji se uporno ponavlja. Sjedite na sastanku. Govori se o rastu, standardima, stabilnosti sustava, dugoročnim ciljevima. Na stolu su brojke, grafovi i projekcije. Svi znaju što treba raditi. Svi znaju što funkcionira.

I onda netko,  gotovo usput, primijeti da su najstabilnije lokacije upravo one koje vode žene. Rečenica na trenutak ostane visjeti u zraku. Nekoliko klimanja glavom. Možda kratki osmijeh. I razgovor se nastavlja dalje, kao da je riječ o zanimljivoj, ali ne i važnoj opservaciji.

A zapravo, tu je rečeno sve.

Autor: dr.sc. Ljiljana Kukec, franšizni konzultantLkukec@inet.hr

U 2025. godini, žene u franšiznom sektoru,  bez obzira na to jesu li vlasnice franšiza, osnivačice sustava, direktorice operacija ili menadžerice, više nisu iznimka. One su obrazac koji se ponavlja. I upravo zato o njemu govorimo tiše nego što bismo trebali. Jer kad se nešto stalno događa, počnemo ga uzimati zdravo za gotovo.

I to je prva pogreška!

A brojke potvrđuju ono što već godinama vidimo u praksi. U Sjedinjenim Američkim Državama udio žena u vlasništvu franšiza porastao je u posljednjih desetak godina s oko 20 posto na približno 30 posto, što predstavlja gotovo 50 posto rasta. To više nije marginalna promjena, nego jasan signal da se struktura industrije mijenja. Ta je slika još izraženija kad se u obzir uzmu i žene koje u franšizama posluju u partnerstvu (dodatnih 10-15 %), najčešće s bračnim ili poslovnim partnerima,  ali s vrlo aktivnom i ravnopravnom ulogom u vođenju poslovanja. Drugim riječima, stvarni utjecaj žena u franšiznom vlasništvu veći je nego što to čiste statistike samostalnog vlasništva često pokazuju.

Sličan obrazac vidljiv je i u Europi. U Ujedinjenom Kraljevstvu žene danas čine oko trećinu svih primatelja franšize, a trend je stabilno uzlazan. Ono što je pritom posebno zanimljivo jest generacijska struktura tog rasta. Upravo žene iz generacije Gen-X i milenijalke čine većinu novih upita za franšize. One ne traže brzu dobit ni poduzetnički adrenalin, nego održiv poslovni model koji nudi strukturu, podršku i mogućnost skaliranja bez potpunog sagorijevanja te bolji work-life balans.

Drugim riječima, žene u franšiznom sektoru nisu tu zato što je to moderno, nego zato što franšizni model odgovara njihovom načinu razmišljanja o poslu, riziku i dugoročnom rastu. I zato je možda pravo pitanje, ne zašto ih je sve više,  nego zašto se još uvijek ponašamo kao da je to sporedna tema.

Kad se spomene franšiza, u kolektivnoj slici još uvijek dominira prilično zastarjela predodžba: brza hrana, identični interijeri, stroga hijerarhija i operativni priručnik deblji od stare obiteljske kuharice. No stvarnost je već neko vrijeme bitno drugačija. Franšize danas rastu u obrazovanju, zdravlju, skrbi, ljepoti, uslugama, kreativnim industrijama i nizu drugih sektora. I u svim tim područjima žene nisu novo lice koje tek dolazi, one su konstanta koja već drži sustav.

Primijetimo to. Klimnemo glavom. I prečesto, idemo dalje.

Franšiza nije lakši put nego nemilosrdno pošten

Jedna od najvećih zabluda s kojom se stalno susrećem jest ideja da je franšiza “sigurna opcija”. Nije! Ona je strukturirana opcija. A struktura ima jednu nezgodnu osobinu, sve razotkriva. Franšiza ne oprašta nedosljednost, preskakanje procesa i improvizaciju koja zvuči hrabro, ali ruši sustav. Franšiza traži disciplinu, učenje i sposobnost da se ego stavi u službu modela. I upravo tu mnoge žene pokazuju iznimnu snagu. Ne samo zato što su opreznije. Nego zato što razumiju da ozbiljan posao nije solo-projekt.

Iz prakse mogu reći jedno: kandidatkinje u pravilu postavljaju više pitanja od svojih muških kolega. I to nisu bilo kakva pitanja, nego vrlo konkretna i operativna pitanja. Ne zato što sumnjaju više, nego zato što žele razumjeti sustav do kraja. Žene imaju naviku propitivati stvari i upravo je u franšiznom kontekstu to iznimno dobra stvar.

Koliki je stvarni povrat investicije?, Kako izgleda podrška kad lokacija ne radi očekivano?, Što točno znači “pomoć  uprave” u praksi, a ne u prezentaciji?, Koliko je lokacija zatvoreno i zašto?…i dr.

Važno je naglasiti da su to pitanja koja se uglavnom postavljaju prije kupnje franšize, a tek onda slijede ona koja dolaze nakon ulaska u poslovanje. Drugim riječima, ne radi se o impulzivnoj odluci, nego o svjesnom ulasku u partnerski odnos. Sve to nisu pitanja iz straha. To su pitanja odgovornosti. A franšizni sustavi koji se na takvim pitanjima spotaknu, ionako nisu spremni za rast. Oni davatelji franšiza koji su to prepoznali i prihvatili danas najčešće imaju stabilnije mreže, manje kriznih intervencija i dugoročno kvalitetnije partnere.

Upravo zato davatelji franšiza trebali bi se pripremiti za žene poduzetnice u svojim sustavima jer njihova pitanja ne kompliciraju poslovanje, nego ga dugoročno poliraju i čine otpornijim. I upravo tu se otvara sljedeće važno pitanje: što žene konkretno donose franšiznim mrežama u svakodnevnoj praksi?

Kad se ta pitanja jednom postave i kad žena uđe u franšizni sustav, priča ne staje na potpisu ugovora. Upravo suprotno. Tada počinje ono što franšizne mreže dugoročno čini stabilnima ili slabima, svakodnevna provedba modela u praksi.

U tom dijelu poslovanja stalno se ponavljaju isti obrasci. Visoka razina dosljednosti u provođenju standarda, snažan fokus na kvalitetu usluge i odnose s klijentima, dobra organizacija timova te otvorenost prema edukaciji i stalnom učenju. Komunikacija s upravom češće je dvosmjerna i sadržajnija, a spremnost na razvoj vidljivo veća.

I postoji još jedna stvar o kojoj se rijetko piše, ali se vrlo često čuje po „hodnicima” franšiznih sustava: manja sklonost improvizaciji izvan dogovorenog modela. A upravo je to ključno, jer franšiza ne trpi soliranje. Ona je timski sport.

Zato se franšizni sustavi često uspoređuju s obitelji. Ne zato što su uvijek ugodni ili harmonični, nego zato što traže dugoročnu odgovornost, jasna pravila i stalnu komunikaciju. Netko mora graditi sustav, netko ga mora održavati, a netko paziti da rast ne pojede ono što je mukotrpno izgrađeno.

U takvom okruženju mnoge se žene snalaze vrlo prirodno. Ne zbog svojih soft skills, nego zbog razumijevanja da stabilnost nije slučajna. Ona se gradi kroz svakodnevnu disciplinu, brigu o ljudima i poštivanje dogovora. Franšizni sustav koji to ima, ima temelje. Onaj koji to zanemari, prije ili kasnije osjeti posljedice.

Jedna mala scena iz stvarnog života franšize

Na jednom sastanku franšizne mreže, davatelj franšize mi je rekao nešto što mi je ostalo urezano u pamćenje: “Kad imam problem u sustavu, prvo zovem Helenu. Ne zato što je najglasnija, nego zato što znam da će mi reći istinu i imati rješenje.”

Helena je  vodila jednu od manjih lokacija u mreži. Bez drame, bez velikih riječi. Standardi su se poštivali, tim je bio stabilan, brojke uredne. Ništa spektakularno,  osim što je upravo to ono što čini franšizu uspješnom. U franšiznom svijetu, spektakl rijetko plaća račune. Dosljednost plaća.

UK i Njemačka su to shvatili. Mi još važemo treba li o tome govoriti.

U Ujedinjenom Kraljevstvu žene u franšizingu odavno nisu tema koja se dodaje programu. One su ugrađene u način na koji industrija razmišlja o razvoju i rastu. British Franchise Association već godinama sustavno razvija sadržaje, događaje i priznanja posvećena ženama u franšiznom sektoru, dok Encouraging Women into Franchising (EWIF) djeluje kao specijalizirana platforma za mentorstvo, vidljivost i povezivanje žena koje ulaze u franšize ili ih već vode. Time se žene ne tretiraju kao iznimke, nego kao relevantni akteri tržišta.

Njemačka pritom ide još jedan korak dalje. Unutar njemačke franšizne asocijacije Deutscher Franchiseverband aktivno djeluje inicijativa Frauen im Franchise, čiji je fokus jasno usmjeren na vidljivost žena u svim ključnim ulogama, od vlasnica franšiznih sustava, preko operativnih direktorica, do razvojnih menadžerica cijelih mreža. Poruka je jasna: žene u franšizama nisu samo kupci postojećih koncepata, nego sudionice koje aktivno oblikuju strategiju i tempo rasta.

Zajednička poruka tih tržišta prilično je jednostavna: kad industrija svjesno napravi prostor i postavi jasna pravila igre, ljudi uđu. A kad uđu pravi ljudi, rast više nije slučajan.

Hrvatska ima energiju. I dalje traži hrabrost da je strukturira.

Da, to je točno. Ono što još traži jest hrabrost da tu energiju pretvori u održivu strukturu. Kod nas se često čuje da imamo poduzetnice, ali nemamo sustave. To je djelomično točno. No još je točnije reći da sustavi postoje, ali ih ne povezujemo dovoljno promišljeno s ljudima koji bi ih mogli dugoročno nositi i razvijati.

U usporedbi s time, tržišta poput Ujedinjenog Kraljevstva i Njemačke pokazuju koliko je važno ne samo imati inicijative, nego i mjeriti ono što se želi razvijati. Tamo se udio žena u franšiznim sustavima prati, analizira i uzima u obzir pri razvoju industrije. Ne zato što je to “lijepa tema”, nego zato što su podaci temelj ozbiljnog upravljanja.

Da je to još uvijek slabija točka i kod nas, ali i šire u regiji, pokazuje i vrlo konkretan primjer iz prakse. Franchise Brand Leader Award, dodjela nagrada najboljim franšizama u regiji koja se kod nas dodjeljuje već petu godinu,  od samog početka u svom upitniku za prijavu uključuje pitanje o udjelu žena u franšiznom sustavu. Ipak, tek oko 20 posto prijavljenih sustava na to pitanje uopće odgovori. Ne zato što žena u sustavima nema, nego zato što ih mnogi davatelji franšiza jednostavno ne prate, ne mjere i često ni ne znaju.

A ono što se ne mjeri, ne može se ni razvijati.

U 2025. godini, to više nije pitanje dobre volje, nego zrelosti industrije. Ako želimo snažnije franšizne sustave, moramo znati tko ih zapravo čini, tko ih vodi i tko nosi njihov svakodnevni operativni teret, tko ulazi i tko izlazi iz sustava i zašto. Franšiza u tom smislu nije suprotnost kreativnosti, nego alat koji pomaže da se energija, uključujući i žensku poduzetničku energiju,  pretvori u održiv rast.

Vrijeme je da prestanemo šaptati

U 2025. godini, žene u franšizama više nisu tihi motor rasta. One su jasan pokazatelj zrelosti franšizne industrije. Ne kao izdvojena skupina, nego kao integralni dio sustava koji nosi operativu, stabilnost i dugoročni rast.

Pitanje više nije trebamo li o tome govoriti. Pitanje je zašto se o toj činjenici još uvijek govori oprezno, usput ili u fusnotama. Jer ono što se prepoznaje, ali se ne mjeri i ne ugrađuje u strategiju, ostaje na razini slučajnosti.

I svaki put kad na sastanku netko usput primijeti da su najstabilnije lokacije one koje vode žene, a razgovor se zatim jednostavno nastavi dalje, propušta se prilika da se iz opažanja izvuče zaključak, iz zaključka odluka, a iz odluke rast.

Franšizni sektor koji to shvati na vrijeme imat će jasnu prednost: stabilnije mreže, kvalitetnije partnere i dugoročniji rast. Oni koji i dalje misle da je riječ o sporednoj temi imat će objašnjenja. I propuštene prilike.

Autor: dr.sc. Ljiljana Kukec Foto: Image by Werner Heiber from Pixabay

Objavljeno 18. veljače 2026. Sva prava pridržana PoslovniFM.