Za 140-tak tisuća obveznika poreza na dobit (‘realni sektor’) s krajem travnja istječe rok za javnu objavu godišnjih financijskih izvješća za poslovnu 2021. Krajem svibnja na informacijskim portalima velik broj podataka iz tih izvještaja i izvedenih pokazatelja bit će u potpunosti dostupni i pridodani podacima (uglavnom) za četiri prethodne godine.
S obzirom na okolnosti i događaje koje su obilježili petogodišnje razdoblje 2017. – 2021. može se reći da se radi o analitički vrlo zanimljivom razdoblju. Obuhvaća jednu specifičnu godinu s velikim utjecajem „slučaja Agrokor“ (2017.), dvije „dobre“ godine rasta (2018. i 2019.), 2020. kao prvu i „glavnu“ godinu Covid krize, te 2021. kao godinu koja se može tretirati kao godinom oporavka i prilagodbe novonastalim okolnostima proizašlih iz korona krize, kao i problema u lancima nabave i cijenama bazičnih sirovina koji su djelomično posljedica Covid krize. Djelomično, posljedica je to i daljnjeg intenziviranja globalnih geopolitičkih previranja, koji su 2022. eskalirali oružanim sukobom s velikim utjecajem na ekonomiju EU.
Često se ovo krizno razdoblje pokušava analizirati kroz usporedbu s (klasičnom) ekonomskom krizom, čiji je početak na globalnoj razini registriran krajem trećeg tromjesečja 2007., a koja je onda u 2008. snažno negativno zahvatila i naše gospodarstvo. U razdoblju od 2009. pa čak do 2014., omjer poduzetnika koji su poslovali s dobiti i gubitkom nije se značajnije mijenjao, i iznosio je 60 naprama 40, a što je za 10 postotnih poena negativnije u odnosu na razdoblje prije krize (70 : 30).
Broj zaposlenih u „realnom“ sektoru s rekordnih 934 tisuće u 2008., iz godine u godinu je padao, i 2012. zaustavio na 830 tisuća. Ta brojka (100-tinjak tisuća manje), uz manja pozitivna odstupanja, zadržala se i u sljedeće 3 godine (2013., 2014. i 2015.). Gubitak radnih mjesta u većim poslovnim subjektima koji su uslijed krize morali (prilično sporo) pokrenuti procese defenzivnog (financijskog i operativnog) restrukturiranja, natjerao je pojedince da krenu u poduzetničke vode, tako da je od 90 tisuća u 2009., broj poduzeća – obveznika poreza na dobit, uz kontinuirani rast, u 2013. („naj“ godina „legendarnih“ predstečajnih nagodbi) dosegao 101 tisuću. Time se i prosječan broj zaposlenih po poduzeću koji je u 2008. iznosio 10.4, značajno smanjio na 8.2 za 2013. Do 2009., udio prihoda od izvoza godinama (od 2002.) kretao se u rasponu mizernih 13 – 14%, da bi u 2013., nakon kontinuiranog blagog rasta, dosegao (i dalje mizernih) 16%. Da bi se potvrdila valjanost upotrebe termina „mizeran“, uvid u zbirne podatke o poslovanju poduzetnika susjedne Slovenije pokazat će da je tamo udio prihoda od izvoza u ukupnim prihodima u istom razdoblju rastao s 28% za 2008. do 35% za 2013. Prosječna mjesečna neto plaća koja je za 2008. iznosila 4.544 nije se značajnije mijenjala u razdoblju do 2013., kada je iznosila 4.778 (234 kune ili 5% više). Naravno da su u tom razdoblju značajno povučene kočnice kada su u pitanju ulaganja. U odnosu na rekordnu 2007., kada je uz pomoć financijskog sektora realiziran najveći broj nerentabilnih ulaganja u novu dugotrajnu imovinu (vlastita potrošnja, dobro se poslovanje poistovjećivalo s imanjem imovine, uz izuzetno visoke kamate i kratke rokove otplata) u ukupnom iznosu 75.5 milijardi kuna, 2011. i 2012. taj se iznos sveo na nešto više od 33 milijarde kuna, da bi uz blagi rast 2015. dosegao 38.5 milijardi kuna (gotovo 100% manje u odnosu na 2007.).
U razdoblju od 2016. do 2019. hrvatsko je gospodarstvo, u najvećoj mjeri, na valu pozitivnih okolnosti iz okruženja bilježilo rast vrijednosti svih ključnih financijskih pozicija i kvalitativnih pokazatelja. Pogotovo se to odnosi na pokazatelje iz područja likvidnosti i solventnosti. Očito poučeni lekcijom naučenom tijekom prethodne krize, bez većih ambicija za realizaciju ulaganja u istraživanja i razvoj, nove kompetencije i poslovne modele, nove proizvode i usluge i tržišta, više su se fokusirali na provedbu aktivnosti iz područja financijskog restrukturiranja. Ukupne obveze (kratkoročne i dugoročne) prema bankama i drugim financijskim institucijama, koje su u razdoblju od 2016. do 2018., uz blagi pad, kretale u rasponu 215 – 220 milijardi kuna, u 2019. su smanjenje za čak 20 milijardi, na 195 milijardi kuna.
Na dan 31.prosinca 2020. vrijednost te obveze smanjena je za daljnjih 25 milijardi, na 170 milijardi. Pokazatelji likvidnosti (koeficijent tekuće likvidnosti 1.20, koeficijent ubrzane likvidnosti 0.90) i zaduženosti (odnos vlastitog i financiranja i vanjskih izvora 36 – 64, stupanj pokrića 1.0), u 2020. zadržani ili čak blago poboljšani u odnosu na vrijednosti za 2019., indiciraju da su poduzetnici u razdoblju, što svjesno a što nesvjesno, odradili dobar posao (prvenstveno financijsko, pa onda i djelomično operativno restrukturiranje) u razdoblju kad se moglo, i u puuuuno boljem financijskom zdravlju dočekali kriznu 2020. (neusporedivo sa stanjem u kojem su dočekali krizu 2008.).
U razdoblju 2016. – 2020. broj poduzeća porastao je od 120 tisuća za 2016. do nešto više 140 tisuća za 2020. Broj zaposlenih prema satima rada je s 900 tisuća za 2016., u 2019. porastao na 975 tisuća, da bi (neizbježno, pod utjecajem krize i kontrakcije poslovnih aktivnosti) u 2020. pao na 950 tisuća. Tako je prosječan broj prema satima rada po poduzeću za 2020. pao ispod 7.0, na 6.7. Izvoz se u tom razdoblju (2016. – 2020.) mijenjao u apsolutnim vrijednostima proporcionalno promjenama vrijednosti ukupnih prihoda, tako da je kontinuirano iznosio 20-tak posto (slovenski je u tom razdoblju dosegao 40%). S obzirom na povoljne okolnosti iz okruženja, i namjeru poduzetnika da prioritetno jačaju svoju likvidnost i smanje zaduženost, vrijednost bruto investicija u novu dugotrajnu imovinu u razdoblju 2016. – 2020. nije se značajnije mijenjala (od 24.4 milijarde za 2016., 23.0 za 2017., 23.4 za 2018. 26.1 za „naj“ 2019. i 23.3 za pandemijsku 2020.). U razdoblju 2016. – 2019. intenziviranjem gospodarskih aktivnosti, kako na globalnoj razini tako i lokalno, pojačan je problem fluktuacije i manjka kvalificirane radne snage. Tako stvoren pritisak uvjetovao je i promjene u politikama plaća poduzetnika. Prosječna mjesečna neto plaća koja je za 2016. iznosila 5.1 tisuća, u 2019. dosegnula je 5.8 tisuća kuna. U 2020., u kojoj je prema satima rada bilo registrirano 25 tisuća radnik manje, prosječna mjesečna neto plaća porasla je na 5.950 kuna.
Do dana pisanja teksta, a prema podacima Fininog informacijskog servisa InfoBiz, nešto više od 56 tisuća poduzeća obveznika poreza na dobit ispunilo je svoju obvezu i javno objavilo svoja financijska izvješća za 2021.
Od 56.484 predanih 37.296 je poslovalo s neto dobiti, a 19.188 s neto gubitkom. Time se omjer (za sada, a uobičajeno je da izvješća objavljuju lakše i ranije oni koji su poslovali s manje problema) vratio na standardni odnos iz ranijih godina, dvije trećine (66 – 67%) s neto dobiti, jedna trećina s neto gubitkom (34 – 33%).
Od ukupnoj broja predanih, 8.930 (15.8%) su registrirani kao izvoznici u 2021., a u 2020. od tih istih, kao izvoznici bilo je registrirano 7.884 (14.0%).
U 2020. od 141 tisuće poduzeća, 43 tisuće ili 30% ili je poslovalo bez ijednog zaposlenog. Od do sada javno objavljenih za 2021., 16 tisuća ili 28.5% je poslovalo bez zaposlenih. Kod poduzeća bez zaposlenih, udio onih koji su poslovali s gubitkom značajno (i logično) negativno odstupa od udjela u ukupno predanima. Broj poduzeća s gubitkom bez zaposlenih iznosi 8.920, što je udio od 55.3% od 16.126. S minimalno jednim zaposlenim izvješće je predalo 40.358 poduzeća, a od tog broja 46.216 (81.8%) ih je poslovalo s dobiti, a preostalih 10.268 (18.2%) s gubitkom.
Za kraj analize, nekoliko pregleda zbirnih vrijednosti ključnih financijskih pozicija za ukupno 182 poslovne kompanije – velika (61) i srednje velika (121) poduzeća s ukupnim prihodima većim od 100 milijuna kuna, ručno obrađena iz njihovih javno objavljenih financijskih izvješća za razdoblje 2017. – 2021. S obzirom na odabrane poslovne subjekte po veličini, za pretpostaviti je da zbirni podaci i izvedeni pokazatelji koji slijede za njih 182, značajno pozitivno odstupaju od zbirnih vrijednosti za sva poduzeća koja su do sada objavila izvješća, kao i podatke i pokazatelje iz svih javno objavljenih financijskih izvješća za 2021. koji će postati dostupni krajem svibnja. No, kako u ovim vremenima pozitivnih vijesti i optimizma nikad dovoljno, tako treba uzeti u obzir podatke koji slijede.
Pregled broja poduzeća i ukupnih prihoda za razdoblje 2017. – 2021. po gospodarskim sektorima
Pregled broja poduzeća i promjena ukupnih prihoda za 2021. – 2020. i 2021. – 2019. po gospodarskim sektorima
Pregled broja poduzeća i neto rezultata za razdoblje 2017. – 2021. po gospodarskim sektorima, usporedbe 2021. – 2020., 2021. – 2019.
Pregled neto marži za razdoblje 2017. – 2021. po gospodarskim sektorima
Autor: Nikola Nikšić
Objavljeno 25. travnja 2022. Sva prava pridržana PoslovniFM.