piše: Gordana Gelenčer, novinarka-urednica i voditeljica ciklusa emisija o ekonomskom razvoju Hrvatske, Quo Vadis Hrvatska

Javni je dug prvi put u povijesti premašio 300 milijardi kuna (u travnju je, prema statistici HNB-a, iznosio 304,9 milijardi kuna). No, iščuđavanje nad brojkom nema nikakva smisla, jer u uvjetima pandemije i zatvaranja ekonomije na dva mjeseca država nije imala izbora nego intervenirati. Dovoljno je spomenuti da je SAD u svoju ekonomiju ubrizgao tri tisuće milijardi dolara, i to u samo dva-tri mjeseca. Toliko je otprilike ubrizgao u svim godinama prošle financijske krize. Svjetsko se gospodarstvo nikada prije nije suočilo s ovakvim posljedicama zatvaranja, stoga nitko ne pita za cijenu. Štoviše, poruka je šefova država: whatever it takes!

U Hrvatskoj se i u državnoj intervenciji, kao i u svakoj temi, od nogometa do proračuna, potvrđuje ona stara: dva Hrvata, tri mišljenja. Jedni su za još intervencije, drugi za žešće uključivanje HNB-a, treći za rezanje poreza u uvjetima galopirajućeg rasta javnog duga, četvrti vrište čemu uopće zatvaranje.  

Kao i uvijek nakon bitke (iako nas ona prava protiv ekonomske depresije tek očekuje) svi su pametni. No, u trenucima kada je panika obuzela sve zemlje, uz poneke iznimke, države su jednostavno odriješile blagajnu i davale neskromno. Možda nismo trebali odmah i ne tako obilato – prema visini i dubini državne intervencije u spas gospodarstva šesti smo u EU – i to je legitimno pitanje. S obzirom na to da nisu baš sve djelatnosti bile potpuno zatvorene i da su mnoge tvrtke i dalje normalno naplaćivale zarađeno prije pandemije, možda je mjere trebalo prolongirati za jesen, a u vrijeme lockdowna na životu održavati samo one kojima je država zabranila rad (ugostitelji, primjerice). Ovako smo prilično ispraznili državni blagajnu i pitanje je s čime ćemo spašavati realni sektor kada nastupi prava kriza. Hoće li ona stići s odgodom od nekoliko mjeseci ili možda godinu-dvije, kako je bilo i u slučaju posljednje financijske krize, stvar je matematike, ne očekivanja ili realiteta.

No, kako se u javnome prostoru opet vode bitke između dva glavna pravca djelovanja – kejnezijanskog i neoliberalnog, pri čemu ni jedan ni drugi nisu potpuno čiste inačice originala, nećemo li opet gubiti vrijeme na štetne polarizacije koje samo jedu vrijeme? Ako realni sektor, koji svoje stavove trenutno artikulira uglavnom kroz udrugu Glas poduzetnika, traži radikalno rezanje poreza i parafiskalnih nameta baš u vrijeme najveće krize i najveće rupe u proračunu, ne bi li ključno pitanje trebalo biti: hoće li to djelovati prociklički ili kontraciklički? Ili će djelovati na oba načina, s vremenskim odmakom?Tko bi to trebao analizirati? Zašto Vlada ne naručuje takvu analizu?

Ako nam je jasno da u proračunu nema sredstava za održavanje ekonomije (a nemaju ih ni mnogo jače države koje itekako razumiju kada je vrijeme za štednju, kada za trošenje), zašto ne razmišljamo o alternativnim izvorima kapitala, umjesto samo o inozemnom zaduživanju? Zašto ne stavimo na stol sve prijedloge i zahtjeve, pa i onaj da bi neuobičajeno aktivan HNB, trebao biti još aktivniji?  

Ako pandemija neće završiti na jesen, a očito neće, i ako ovo nije posljednja pandemija, a očito nije, jer gustoća od 7,5 milijardi ljudi sa svim životnim aktivnostima nije ista kao gustoća od dvije milijarde, zašto ne razmišljamo o načinima suživota ljudi, virusa i ekonomije? Mogu li svi ostali aspekti naših života preživjeti još jedan val straha i panike?

U kakvu ekonomsku dimenziju prelazimo nakon ovog iskustva koje je nepovratno promijenilo obrise svijeta kakvog poznajemo? Deglobalizacija, samodostatnost, digitalizacija najčešći su pojmovi koje je na površinu izbacila pandemija. No, možemo li se vratiti u stare okvire i možemo li baš sve digitalizirati? Što s onim djelatnostima (i ljudima!) koje u digitalni svijet neće moći? Je li tehnologija odgovor na sva ljudske dileme?

To su pitanja kojima se bavi namjenski ciklus emisija prvog internetskog poslovnog radija poslovniFM ‘Quo Vadis Hrvatska’ i to na poticaj Agencije za elektroničke medije koja je pokrenula projekt poticanja novinarske izvrsnosti i kvalitetnog novinarstva. Ciljevi su projekta dodatni angažman novinarki i novinara i dubinsko istraživanje tema od javnog interesa, jačanje kritičkog kapaciteta i društvenog utjecaja elektroničkih publikacija, širenje broja tema i relevantnosti sadržaja elektroničkih publikacija. Angažiranjem vrsnih ekonomista, analitičara, poduzetnika u emisiji Quo Vadis Hrvatska i pratećim tekstovima, namjera nam je ispuniti taj cilj.

Zašto je važno pružiti različita mišljenja i ideje? Zato što krizu koja stiže, prema očekivanoj dubini i dugotrajnosti, nikada nismo vidjeli i zapravo ne znamo s čime ćemo se suočiti, a trenutni potezi Vlade niti su dovoljni niti ciljaju na sve dijelove društva. Treba otvoreno razgovarati znamo li kamo idemo, zašto imamo sve pretpostavke za blagostanje u društvu, i zašto smo zatvoreni u neka prošla vremena, izgubili pogled na budućnost. Upravo zato otvaramo prostor za razgovor u kojem se analiziraju i efekti mjera koje će se donositi, s jasnim određenjem o utjecaju na budući razvoj.

Očekujemo vaša pitanja, promišljanja i prijedloge i na redakcija@poslovniFM.com.

Objavljeno 2. kolovoza 2020.