Dužnik se oslobađa odgovornosti za štetu ako dokaže da nije mogao ispuniti svoju obvezu odnosno da je zakasnio s ispunjenjem obveze zbog okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora, koje nije mogao spriječiti, otkloniti niti izbjeći, a radi se o vanjskom, nepredvidivom i izvanrednom događaju. Epidemija koronavirusom sasvim sigurno potpada pod takav događaj, dakle predstavljala bi višu silu pa u nastavku donosimo konkretne primjere i zakonsku regulativu

Uslijed epidemije Koronavirusa ova je godina nažalost obilježena lošim vijestima, kako za fizičke osobe – pojedince koji su izravno i/ili potencijalno uključeni u posljedice te bolesti, tako i za gospodarstvenike.

Uz svakodnevno širenje epidemije na nova područja i zemlje te povećanje broja zaraženih i preminulih diljem svijeta, bilježe se ozbiljni problemi i u gospodarstvu: pad proizvodnje (koja je smanjena ili pak ponegdje i potpuno zaustavljena), odgađanje/otkazivanje unaprijed dogovorenih i plaćenih projekata, otkazivanje dogovorenih prijevoza i letova, ugovorenih turističkih putovanja, smještaja i kapaciteta, evenata, kašnjenje i/ili neisporuka naručene robe.

Primjerice, zbog epidemije u Kini Volkswagen početkom godine bilježi jak pad isporuka automobila na to tržište. Zabilježen je i pad cijena energenata na svjetskom tržištu, oštro su pali burzovni indeksi. U Italiji su mjere karantene smanjile ekonomsku aktivnost te države između 10 i 15 %, a najpogođenije su djelatnosti turizam i prijevoz. Odgođena su veća i značajna javna događanja, uključujući i sportska natjecanja, zatvaraju se vrtići, škole i fakulteti. Zatvaraju se granice, uvode karantene.

Krajem veljače, Hrvatska gospodarska komora provela je među svojim članicama istraživanje o poteškoćama u poslovanju povezanima s pojavom koronavirusa u Hrvatskoj i svijetu. U istraživanju je sudjelovalo 1076 tvrtki članica, koje su kao posljedice koje ih pogađaju uslijed epidemije koronavirusom, naveli: poteškoće u sklapanju novih, dovršavanju ugovorenih i obavljanju  postojećih poslova, poteškoće u transportu roba, otkazivanje sudjelovanja na međunarodnim sajmovima/kongresima/eventima, smanjenu potražnju proizvoda/usluga na domaćem i ino tržištu, izostanak radne snage zbog bolovanja i/ili izolacije, otkazivanje dogovorenih poslova i sastanaka na nacionalnoj i međunarodnoj razini, nedostatak sirovina/repromaterijala, smanjenu potražnju za izvozom vlastitih proizvoda i pad vrijednosti proizvoda/usluga.

U posljednjih nekoliko dana situacija s virusom dodatno se pogoršava novim slučajevima oboljelih u Republici Hrvatskoj te su uvode i dodatne restriktivnije mjere na graničnim prijelazima (primjerice priopćenjem stožera civilne zaštite RH od 12.03.2020.g. naloženo je da će vozači u prekograničnom prometu koji ulaze u Republiku Hrvatsku, osim vozača u tranzitu, a dolaze iz područja koja su zahvaćena koronavirusom, temeljem rješenja sanitarne inspekcije biti upućeni u samoizolaciju 14 dana).

Zbog svega navedenog, štete u gospodarstvu odnosno ekonomske posljedice, kao i financijsko-pravne posljedice epidemije bit će znatne i izazvat će svojevrsnu globalnu krizu s nepovoljnim prognozama gospodarskog rasta.

Logično je stoga postaviti pitanje radi li se u konkretnom slučaju o višoj sili koja opravdava neosnovanost eventualnih odštetnih zahtjeva vezanih uz neisporuku ili kašnjenje robe? Isto tako, radi li se, uslijed općih preporuka odgode putovanja izvan državnih granica, odgode konferencija, evenata, razmjene studenata, otkazivanja ili nedovršavanja ugovorenih poslova, o višoj sili koja isključuje odštetnu odgovornost koje od ugovornih strana?

Mogu li se učinci mnogobrojnih i raznovrsnih situacija trenutno nastalih u ekonomskim/trgovačkim odnosima donekle ublažiti odnosno sanirati pravovremenom reakcijom te primjenom pravnog instituta više sile?

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) 11. ožujka 2020. godine proglasila je globalnu pandemiju koronavirusa, što znači  da se radi o globalnom širenju bolesti koje je teško kontrolirati. Također i Vlada RH 12.03.2020. godine proglasila je epidemiju koronavirusa.

Što je viša sila (Force Majeure, Vis Major)?

U hrvatskom pravnom sustavu viša sila je regulirana odredbama Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekstu ZOO) kojim se uređuju osnove obveznih odnosa te ugovorni i izvanugovorni obvezni odnosi.

Općenito pojam više sile spominje se u poglavlju „Učinci ugovora“, čl. 343. ZOO.

Tako je viša sila vanjski, nepredvidiv i izvanredni događaj koji se nije mogao spriječiti, otkloniti ili izbjeći.

Dužnik se oslobađa odgovornosti za štetu ako dokaže da nije mogao ispuniti svoju obvezu odnosno da je zakasnio s ispunjenjem obveze zbog okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora, koje nije mogao spriječiti, otkloniti niti izbjeći, a radi se o vanjskom, nepredvidivom i izvanrednom događaju. Epidemija koronavirusom sasvim sigurno potpada pod takav događaj, dakle predstavljala bi višu silu.

Nadalje, o uređenju odnosa ugovornih strana kad za nemogućnost ispunjenja ne odgovara ni jedna strana (tj. u slučaju više sile)  govori se i u dijelu Zakona koji regulira raskid ugovora zbog nemogućnosti ispunjenja (čl. 373. ZOO-a). Tom odredbom je propisano da kad je ispunjenje obveze jedne strane u dvostranoobveznom odnosu postalo nemoguće zbog izvanrednih vanjskih događaja nastalih nakon sklapanja ugovora, a prije dospjelosti obveze, koji se u vrijeme sklapanja ugovora nisu mogli predvidjeti, niti ih je ugovorna strana mogla spriječiti, izbjeći ili otkloniti te za koje nije odgovorna ni jedna ni druga strana, da se gasi i obveza druge strane, a ako je ta druga strana ispunila nešto od svoje obveze, može zahtijevati vraćanje po pravilima o vraćanju stečenog bez osnove. Također, u slučaju djelomične nemogućnosti ispunjenja zbog događaja za koji nije odgovorna niti jedna ugovorna strana, druga strana može raskinuti ugovor ako djelomično ispunjenje ne odgovara njezinim potrebama, inače ugovor ostaje na snazi, a druga strana ima pravo zahtijevati razmjerno smanjenje svoje obveze.

Također, obzirom će se značajni negativni efekti krize izazvane koronavirusom očitovati osobito i na području turizma, smatramo da treba spomenuti i odredbe o višoj sili u odnosu na konkretan ugovorni odnos koji proizlazi iz ugovora o putovanju u paket aranžmanu.

Sukladno odredbama Zakona o pružanju usluga u turizmu (NN 130/201725/201998/2019) organizator putovanja se oslobađa odgovornosti za štetu ako dokaže da je do nesukladnosti došlo zbog izvanrednih okolnosti koje se nisu mogle izbjeći, pri čemu nesukladnost znači neizvršenje ili nepravilno izvršenje usluga putovanja uključenih u paket-aranžman, a izvanredne okolnosti koje se nisu mogle izbjeći predstavljaju situaciju izvan kontrole strane koja se poziva na takvu situaciju i čije se posljedice nisu mogle izbjeći čak i da su poduzete sve razumne mjere.

Kada zbog izvanrednih okolnosti koje se nisu mogle izbjeći nije moguće osigurati povratak putnika u skladu s ugovorom o putovanju u paket-aranžmanu, dakle, kada su izvanredne okolnosti nastupile za vrijeme ispunjavanja ugovora, organizator je dužan snositi troškove nužnog smještaja najviše do tri noćenja po putniku, ako je moguće u jednakovrijednoj kategoriji smještaja ugovorene ugovorom. Ako su zakonodavstvom Europske unije o pravima putnika koje se primjenjuje na relevantna prijevozna sredstva za povratak putnika predviđena dulja razdoblja, primjenjuju se ta razdoblja.

Mnogi poduzetnici u ugovorima, posebice ako se radi o složenijim kako domaćim tako i međunarodnim ugovorima (isporuci robe, gradnji, proizvodnji industrijskog postrojenja) već prilikom uspostave ugovornog odnosa u ugovore ugrađuju odredbe o višoj sili i načinu postupanja ako do više sile dođe, što je sasvim opravdano i nužno budući se radi o ugovorima koji se izvršavaju duži vremenski period.

Obzirom na zajedničko unutarnje tržište Europske unije, smatramo da je potrebno spomenuti i što generalno kaže europsko pravo o višoj sili. Primjerice, nezavisni odvjetnik Niil Jääskinen je u svojem mišljenju od 14.03.2013. godine, danog u predmetu C‑509/11, obrazložio pitanje više sile u europskome pravu kao opće načelo. Naveo je kako je praksa suda takva da ukoliko ne postoji posebna zakonska definicija više sile u pojedinome propisu da je uvjet za priznavanje slučaja više sile taj da vanjska okolnost na koju se pozivaju pravni subjekti ima posljedice koje su toliko neupitne i neizbježne da je predmetnim osobama objektivno nemoguće ispuniti svoje obveze. Pojam više sile mora se tumačiti kao neuobičajena i nepredvidljiva okolnost izvan kontrole dotičnog subjekta, čije se posljedice nisu mogle izbjeći unatoč svoj dužnoj pažnji. Sud Europske unije je više puta presudio da „s obzirom na to da pojam više sile nema istovjetan sadržaj u različitim područjima primjene prava Unije, njegovo značenje mora se odrediti s obzirom na pravni okvir u kojem treba proizvoditi učinke“.

Dakle, ne postoji generalno pravilo temeljem kojeg bi se moglo reći u kojim točno slučajevima i na koji točno način bi se epidemija ili pandemija korona virusom tretirala kao viša sila i kao opravdanje za neizvršenje ugovorne obveze koje za sobom ne bi povlačilo odgovornost za štetu.

Upravo stoga, potrebno je izučiti elemente svakog zasebnog ugovornog odnosa, nacionalne propise koji se odnose na isti, utvrditi mjerodavno pravo ukoliko se radi o prekograničnome ugovornome odnosu između stranaka iz različitih država članica EU ili o ugovornome odnosu sa subjektom iz treće zemlje, utvrditi sadržaj europskog, odnosno međunarodnog prava koje se primjenjuje na konkretan slučaj, kao i utvrditi službene stavove i mjere glede zaštite od virusa svake od država čiji teritorij je na bilo koji način bio uključen u izvršenje ugovorne obveze. U svakome slučaju, kako bi se subjekt „obranio“ od odgovornosti za štetu u slučaju neispunjenja obveze, ili kašnjenja s ispunjenjem iste, ili pak u slučaju nepojavljivanja na kojem događanju na kojem je trebao biti, otkazivanju organiziranih događaja, eventa ili slično, morat će dobro pravno argumentirati postojanje više sile uslijed korona virusa.

Primjerice, vezano uz programe Erasmus+, nacionalne agencije za Erasmus+ i Europske snage solidarnosti mogu primijeniti klauzulu „više sile“ na pojedine aktivnosti vezane uz pogođena područja, sukladno obrascu iz sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava između nacionalnih agencija i korisnika, programskom vodiču i drugim ugovornim dokumentima. Konkretno, na stranicama Agencije za mobilnost i programe EU objavljeno je da sukladno preporuci Europske komisije, Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, Ministarstva vanjskih i europskih poslova te Ministarstva znanosti i obrazovanja u kontekstu izbijanja koronavirusa, Agencija za mobilnost i programe Europske unije (AMPEU) savjetuje svim korisnicima programa Erasmus+ i Europske snage solidarnosti da otkažu ili odgode sva putovanja ili dolazne aktivnosti.

Navedeno je da će se klauzula „više sile“ priznati svim korisnicima, domaćim i stranim sudionicima koji predoče odgovarajuću preporuku/uputu nadležnog tijela iz svoje matične države. Troškovi nastali zbog tih okolnosti bit će prihvaćeni, a treba ih navesti u izvještajnom obrascu.

Nadalje, što se tiče zračnog prijevoza, Europska komisija je 15. 06. 2016. godine izdala Smjernice za tumačenje Uredbe (EZ) br. 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta u polasku te Uredbe Vijeća (EZ) br. 2027/97 o odgovornosti zračnih prijevoznika u slučaju nesreća kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 889/2002 Europskog parlamenta i Vijeća.

Sukladno navedenim Smjernicama, zračni prijevoznik je izuzet od plaćanja odštete u slučaju otkazivanja ili kašnjenja kod dolaska ako može dokazati da je to otkazivanje ili kašnjenje uzrokovano izvanrednim okolnostima koje se ne bi mogle izbjeći čak i da su bile poduzete sve razumne mjere. Da bi bio izuzet od plaćanja odštete, prijevoznik mora istodobno dokazati:

–        postojanje i povezanost izvanrednih okolnosti s konkretnim kašnjenjem ili otkazivanjem

–        činjenicu da se to kašnjenje ili otkazivanje nije moglo izbjeći iako je poduzeo sve razumne mjere.

Budući da je riječ o odstupanju od uobičajenog pravila, odnosno plaćanja nadoknade potrošačima kako bi se ostvarila njihova zaštita u slučaju otkazivanja i kašnjenja leta, naglašeno je da se navedeno odstupanje mora strogo tumačiti te je potrebna ocjena svakog zasebnog slučaja.

Što se tiče poslovanja trgovačkih društva, odnosno poduzetnika, kako vezano uz poslovanje na teritoriju Republike Hrvatske, tako i u prekograničnim pitanjima, vrlo je važan sadržaj svakog pojedinog ugovora i regulacija izvanrednih okolnosti u istome. Upravo zbog okolnosti do kojih trenutno dolazi u gospodarstvu uslijed predmetne pandemije, na test dolazi kvaliteta ugovorene procedure u slučaju nastanka izvanrednih okolnosti, odnosno više sile. Navedeno će zasigurno dovesti do toga da će se u budućim ugovornim odnosima više pažnje posvetiti upravo navedenim pitanjima.

U odnosu na ugovore o međunarodnoj kupoprodaji robe koji su sklopljeni sukladno Incoterms pravilima, važno je proučiti ugovorene klauzule, tim više što su se Incoterms pravila mijenjala (nova Pravila INCOTERMS® 2020 stupila su na snagu 01. siječnja 2020. godine) pa je potrebno detektirati njihovu ispravnu primjenu.

Jednako tako, posebice vezano uz prekogranične poslovne/ugovorne odnose, kako bi se pravdao nastup izvanrednih okolnosti tj. više sile, bit će potrebno detaljno ispitati službene odluke, stavove i naredbe nadležnih tijela pojedinih država, odnosno teritorijalnih područja uz koja se veže poslovni/ugovorni odnos, a kako bi se u svakome pojedinome slučaju, gdje će to biti potrebno, mogli dokazati elementi nastupa više sile.

U odnosu na pojedince – osobe koje odluče provesti samoizolaciju uslijed danih generalnih preporuka, preporuča se da se pravno osiguraju od eventualnih odgovornosti za naknadu štete zbog neispunjenja određenih obveza zbog nepojavljivanja na pojedinim događanjima ili pak na radnome mjestu, na način da ishode ili dokumentiraju određenu službenu preporuku samoizolacije, ili pak postignu prethodni dogovor s poslodavcem, kako bi kasnije imali konkretan dokaz o osnovanosti izostanka.

Obzirom na sve u ovom tekstu spomenuto i obrazloženo, svakako preporučamo sve iznijeto uzeti u obzir, pregledati i ocijeniti postojeće ugovore i postupiti sukladno određenjima iz istih te primjenjivim propisima, odnosno po potrebi pristupiti izmjeni i/ili dopuni postojećih ugovora i sveobuhvatnom reguliranju nastale situacije, sve s ciljem sprečavanja nastanka još veće štete za ionako sada financijski poljuljane gospodarstvenike i pravne subjekte sudionike poslovnih odnosa.

Članak je izvorno objavljen na web-stranici Odvjetničkog društva Porobija & Špoljarić d.o.o. (www.psod.hr) dana 16.03.2020. g