Upravljanje istražnim projektima i inozemnim koncesijama najintrigantnija je i najdinamičnija disciplina koja postoji. Upravljamo istražnim projektima u Hrvatskoj, na kopnu i na moru, a ujedno smo zaduženi za upravljanje inozemnim koncesijama koje INA već desetljećima ima u Egiptu i Angoli. Imamo četiri koncesije u Egiptu, na jednoj smo operator a na ostale tri partner, a imamo i dvije koncesije u Angoli gdje smo partner. To je multidisciplinarno i vrlo dinamično zanimanje, istaknula je za poslovniFM Ana Mišević, direktorica Upravljanja istražnim projektima i inozemnim koncesijama u Ini.
INA je srednje velika kompanija s oko 11 tisuća zaposlenih, a na otprilike jednoj četvrtini menadžerskih pozicija su – žene. U emisiji Poslovna žena koju vodi i uređuje Dea Olup, Mišević je otkrila da je u zadnje vrijeme mnogo mladih žena u INA-i uspjelo postati direktoricama. Prema njenim riječima, to je jamstvo za uspješnu budućnost. „Mislim da smo se dosta pomladili, da smo se modernizirali, tako da nisam jedina”, reći će.
Moje kolege su voditelji projekata, tehničkih struka mahom s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, geolozi su s Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta, dakle geolozi naftni rudari, geofizičari, ali isto tako imamo i ekonomista, to su ljudi koji pomažu voditeljima projekata u njihovu praćenju. Svi ti ljudi moraju biti širokog spektra, od pravnog okvira do financijskog aspekta i praćenja troškova, a onda i cijeli project management u smislu vremena, odobrenog budžeta, odobravanja budžeta… To je velik i širok spektar poslova, od tehničke pripreme projekata do odobravanja izvedbe u okviru odobrenog budžeta i vremena“, pojasnila je Ana Mišković ulogu dijela INA-e kojemu je na čelu.
S obzirom na to da INA radi i u Angoli i Egiptu, posebno je zanimljivo čuti kakva je tamo situacija, kako tamošnje poslovanje izgleda.
„Odlazak u Angolu, mislim da je to veliko životno iskustvo. Da nisam u Ini ne znam bi li me život odveo na takvo egzotično mjesto. To je Afrika. Egipat je mnogo bliži, u Egiptu INA ima svoj ured sa šest zaposlenih, više od 20 godina je dolje, i moram priznati da se tamo osjećam kao doma. Pravo mi je zadovoljstvo doći u Egipat i vidjeti naše ljude koji su zaduženi za upravljanje našim tamošnjim koncesijama: geolozi, financijaši i tim koji na polju upravlja proizvodnjom, tako da u Egipat – a u Kairo posebice, jer za mene je jedan od najdražih gradova – vrlo vrlo rado odlazim na sastanke.
U zadnje vrijeme mnogo mladih žena u Ini uspjelo je postati direktoricama
Na jednoj koncesiji INA je operater, a na ostalim koncesijama smo partneri, no to svejedno ne znači da samo pratimo aktivnosti i plaćamo račune koji dolaze iz Egipta, nego pokušavamo sudjelovati i na tehničkom i na poslovnom planu. Tu u Zagrebu imamo timove ljudi, tehničke timove koji se brinu da se provedba radnog programa ili prijedlozi radnog programa evaluiraju s financijskog aspekta. Na taj način odobravamo budžete koji će se ulagati u te koncesije, tu je riječ o iznosima od više stotina milijuna kuna.
Angola je malo drugačija, već od samih priprema za put, jasno su propisna pravila kako se treba ponašati, na što se treba pripremiti, da se treba cijepiti, trebaju se piti tablete protiv malarije, ne može se šetati gradom bez zaštite ili pratnje… Sastanci su posebno zanimljivi, ponajviše zbog različitosti kultura, drugačije posluju, ljudi se drugačije ponašaju… Moram priznati da su Angolci izrazito lijepi ljudi, visoki, izgledaju vrlo zanimljivo i egzotično. Posebno je zanimljivo to da na sastanke uvijek dolaze u velikim grupama. Partneri na sastancima su im nas troje-četvero, tri naftne kompanije, sa svojim predstavnicima – 10-ak ljudi ukupno. A njih dođe više od 50 da bi prezentirali svoje radove.
Teško je funkcionirati u takvim zemljama, pogotovo ovako iz daleka, no pokušavamo imati kontinuirane kanale komunikacije. U Angoli nema predstavništva, ali postoje ljudi koji se brinu za nas i našu sigurnost, oni su nam pratnja. S obzirom na to da tamo žive, pretpostavlja se da znaju kamo, kuda i kako, mi se sami tamo nikada ne krećemo“, opisala je Mišević svoja iskustva iz Afrike.
Biti direktorica u Ini poseban je izazov, ali uključuje i vrlo zahtjevan poslovni život, duže radno vrijeme… Može li se zahtjeve posla uskladiti s privatnim životom, je li moguć work and life balance?
„To je jedno od pitanja koje si poslovne žene postavljaju svaki dan: gdje je taj balans i koja strana možda preteže, odnosno kako bi to trebalo izgledati. Mislim da je to jako teško, ali mislim da je izvedivo. Imam dva sina, oni su sad već veliki, jedan ima 14 godina, mališa ima 10 godina, oni dakako imaju svoje obaveze, i trudimo se da ih imaju što više. Svako jutro idu u školu, idu zajedno, mala je razlika, drže se zajedno i pomažu jedan drugome, a svako su popodne zauzeti dodatnim aktivnostima za koje se moraju spremati, odlaziti na vrijeme od kuće, i na taj način uče kako organizirati svoje vrijeme.
Ponekad imam grižnju savjesti, razmišljam o tome trebam li više biti doma, ili možda ne otići na neko poslovno putovanje. No s druge strane, djeca vide i cijene to što radim, i svi zajedno pokušavamo doći do zaključka da se neke stvari moguće postići isključivo radom i velikim trudom i zalaganjem. Imam dojam da me moja djeca jako cijene, i koliko god mi se čini da im falim i nema me, svaki naš zajednički trenutak neobično se cijeni. Vikendom nastojimo cijelo vrijeme provoditi zajedno. Odemo pogledati neke stvari, idemo na putovanja i izložbe, zajedno radimo ono što im je interesantno, bavimo se sportom, klizanjem, rolanjem…, oni me prate u svemu, a i ja nastojim pratiti njih koliko mogu, posebice njihove košarkaške i teniske nastupe“, otkrila je Mišević svoj način postizanja ravnoteže između svojih radnih obveza i života u obitelji.
Ana Mišević u Ini je zaposlena već 16 godina. Vidi li sebe i dalje u tom poslu, kako gleda na budućnost u svom poslovanju, kako se vidi danas-sutra u mirovini?
„Gdje sam ja od mirovine?! Činjenica je da sam u Ini dugo, i činjenica je da se moj poslovni put polako gradio. Trebalo mi je deset godina da dođem do menadžerske uloge, što je objektivno malo za Inu kao kompaniju, nekada prije za napredovanje je trebalo mnogo duže vrijeme, no neke su se stvari promijenile na bolje, sve to danas ide brže, baš kao i cijeli život.
Voljela bih ostati u Inii, voljela bih doprinijeti još više, imponira mi moj posao, ponosna sam na njega i trudim se odrađivati ga najbolje što mogu. Pretpostavljam da će u budućnosti biti dodatnih zahtjeva i dodatnih pozicija i odgovornosti i zaista vidim se u Ini i voljela bih dalje napredovati, pridonijeti tome da nastavimo biti lider na tržištu. INA u zadnjih deset godina zapošljava mnogo mladih ljudi. Zanimljivo je iz tih mladih ljudi stvarati nasljednike i eksperte, s kojima ćemo svi zajedno ostvariti određeni doprinos i poslovnim rezultatima kompanije, pa onda državi“, zaključila je Ana Mišević u razgovoru za poslovniFM.
Objavljeno 13. ožujka 2020. Sva prava pridržana ©poslovniFM