– U području pripreme projekata za EU, Hrvatska mora još puno toga mijenjati. Mora se mijenjati navika centraliziranja sustava. Potrebno je početi shvaćati da smo mi, poduzetnici i korisnici bespovratnih sredstava, u biti poslodavci, dok su oni koji provode te mjere i rade na programima zapravo naši zaposlenici. Oni moraju uvesti određena pravila i programirati fondove kako bi nama bili što više od koristi. Ključna stvar pritom je komunikacija. Osobe koje ugovaraju operativne programe, poput Nacionalnog plana oporavka, moraju se spustiti na što nižu lokalnu razinu, kako bi razgovarali s budućim potencijalnim korisnicima, prepoznali njihove praktične probleme na terenu i onda temeljem toga programirali buduće pozive. To u Hrvatskoj nije slučaj, ocijenila je za poslovniFM Natalia Zielinska, osnivačica i direktorica Euro Grant Konzaltinga, tvrtke koja se bavi savjetovanjem u pripremi projekata za EU, te pomaže investitorima oko ulaska na hrvatsko tržište. Dodaje kako se to najviše vidi upravo kod programiranja Mehanizma za oporavak, koji se pojavio zbog Covida, koji podrazumijeva određeni iznos novca koji je namijenjen oporavku gospodarstva.
– Temeljni dokument za njega je Nacionalni plan oporavka, koji sve države članice moraju predati Europskoj komisiji do četvrtog mjeseca. Pratim taj proces programiranja u Poljskoj, koji je daleko od savršenog, jer postoje nejasnoće, ali puno je napredniji od onog u Hrvatskoj. Na primjer, u Poljskoj su već u kolovozu i rujnu lani krenuli sa savjetovanjem s ključnim dionicima, s udrugama civilnog društva, pa i udrugama poslodavaca, koji su dostavili prijedloge projekata koji su uvršteni u finalni popis investicija. U Hrvatskoj je taj proces izgledao dosta površno. U devetom i desetom mjesecu prošle godine jedinice lokalne samouprave dobile su nekakav upit o tome da pošalju svoje investicijske projekte. Kako radim s puno gradova i općina, znam da nisu razumjeli koje projekte mogu poslati. Naime, plan oporavka mora biti usmjeren na digitalizaciju, odnosno digitalnu i zelenu transformaciju, a gradovi su slali projekte koji su trenutno od najveće važnosti za njih: od infrastrukturnih i prometnih projekata, pa do društveno korisnih projekata. A to se jednostavno ne uklapa u program Mehanizama, upozorava Zielinska. Dodaje kako se zbog toga vidi da nedostaje komunikacija, razgovor i informiranje ljudi.
Zielinska je Poljakinja, no, sama kaže kako sada govori da je iz Ogulina, jer se udala za Ogulinca i 2013. godine izabrala taj grad za život i zasnivanje obitelji. U nekoliko je navrata bila na različitim razmjenama studenata, pa se tako našla i u Zagrebu, na Fakultetu političkih znanosti, u vrijeme kada Hrvatska još nije bila u EU. Vratila se kad je upisala treću godinu studija i dobila mogućnost stažiranja u Ministarstvu regionalnog razvoja i EU, gdje je upoznala procese vezane uz programiranje za fondove europske unije s te centralne razine.
– Primarno sam razmišljala o karijeri u akademskom smislu, pa sam upisala doktorski studij u Wroclawu, no ubrzo sam se opet našla u Zagrebu, slijedom razmjene studenata. U to vrijeme obratili su mi se partneri iz Poljske, koji su mi predložili da iskoristimo situaciju i dobar tajming i otvorimo ovdje podružnicu te krenemo sa savjetovanjem za područje EU fondova. Znala sam da moram donijeti odluku o tome gdje ću razvijati karijeru i tako je krenuo moj poslovni put – kaže. Iako su se partneri s kojima je trebala krenuti u posao nakon nekoliko mjeseci povukli, jer su zaključili da njihovo znanje i iskustvo u Hrvatskoj neće biti dovoljni za uspješno poslovanje, Natalia Zielinska je odlučila ustrajati i danas zdušno radi na tome da Hrvatsku učini boljim mjestom za život. U emisiji Poslovna žena, u razgovoru s urednicom Marijanom Matković, posebno je pojasnila kako vidi procese vezane uz korištenje sredstava EU u Hrvatskoj, u usporedbi s iskustvima Poljske, zemlje koja je odlično iskoristila europske fondove za svoj gospodarski razvoj.
– Oni koji donose odluke, njihova je obaveza komunicirati s budućim korisnicima, što se u Hrvatskoj ne odvija. Kad govorimo o Nacionalnom programu oporavka, on je u Hrvatskoj prvi puta predstavljen u veljači, u HUP-u. Dakle, tek je objavljen, ali isključivo u tim uskim krugovima.
Usporedbe radi, u Poljskoj imate web stranicu vezanu za taj program, prezentaciju s detaljima, informativni video spot putem kojeg je javnost upoznata s procesom. I kad gledam sastav radnih grupa koje sudjeluju u izradi, u Poljskoj uvijek imate predstavnika određenih sektora i vanjske konzultante, odnosno vanjske eksperte. Baš me zanima, a to još nisam čula od predstavnika hrvatske Vlade, koji su to članovi radne skupine i koje su to udruge koje reprezentiraju drvnu industriju, ili poljoprivredu, odnosno koji su ključni eksperti koji su doprinijeli u tome u Hrvatskoj, zapitala se Zielinska u razgovoru s Marijanom Matković, urednicom emisije Poslovna žena.
Svi smo jedna stranka koja se zove Republika Hrvatska. Mi jednostavno moramo surađivati da bi stvarali bolje uvjete za život, loše je što smo sada toliko fragmentirani.
Dodaje kako se potreba bolje komunikacije ne odnosi samo na Mehanizme. U sklopu višegodišnjeg financijskog okvira koji donosi EU, vrlo je važno da budući korisnici sredstava barem godinu dana unaprijed znaju što će se i kako moći financirati, kako bi mogli pripremati zahtjevnu projektnu dokumentaciju, kaže.
Povezivanje urbanih i ruralnih područja
Hrvatska treba raditi na povezivanju urbanih i ruralnih područja, to je nešto na što se moramo fokusirati, pogotovo što u budućem razdoblju na dnevni red u EU dolazi operativni program koji proizlazi iz integriranog teritorijalnog mehanizma, što u biti jest razvoj nekakvih urbanih aglomeracija. Prirodno je da ljudi odlaze u veća središta, gdje imaju bolje uvjete života, no, s obzirom na to da je Hrvatska jako mala, dobar put je razvijati zajedničke projekte i povezivati što više manjih područja s gradovima. Naime, Zagreb nije samo aglomeracija za sebe, u aglomeraciju Zagreb spada čak i dio Karlovačke županije, pogotovo sada, u online svijetu, i o tome treba voditi računa, kaže Zielinska.
– Problem je u tome što se u Hrvatskoj često smatra da ćemo razvoju nekog malog mjesta u Gorskom kotaru ili Lici doprinijeti samo tako da se tamo gradi infrastruktura, a ne razmišlja se o ljudima, o tome da oni moraju imati želju živjeti tu i privređivati. Da ste me pitali što bih prvo učinila da sam premijer, rekla bih – ukinite cestarine, jer mobilnost je ključ, u poslovnom i fizičkom smislu. Jedino tako možemo doprinijeti razvoju Hrvatske, uz viziju suradnje između jedinica lokalnih samouprava. Sada, na žalost, nije tako. Svi gledamo samo s aspekta jedne županije, svatko gleda svoj interes unutar te jedne županije, odupiremo se suradnji zbog politizacije, gledamo tko je iz koje stranke, a to nije bitno: svi smo jedna stranka koja se zove Republika Hrvatska. Mi jednostavno moramo surađivati da bi stvarali bolje uvjete za život, loše je što smo sada toliko fragmentirani – kaže Zielinska.
Poljska ulaganja u Hrvatsku
Zielinska je vrlo aktivna i u podršci poljskim ulagačima koji žele ulagati u Hrvatsku. Riječ je o brojnim ulaganjima, pa je dobro podsjetiti se na njih:
– Ima ih jako puno. Tu je poljski fond Enterprise Investors, koji su kupili Studenac, te Pan Pek. Poljaci su koncesionari u Luci Rijeka, zbog čega je Luka Rijeka prvi put nakon dugo vremena u plusu. Niz je poljskih investicija na obali, u izgradnji turističkih kapaciteta, pogotovo manjih apartmana. Poljaci obožavaju Pelješac, jedna poljska agencija specijalizirana je u prodaji apartman na Pelješcu, fascinirani su tim otokom i žele razvijati njegovu turističku ponudu. Postoji i Poljsko-Hrvatska razvojna udruga, u okviru koje su okupljeni ključni sudionici tih ulaganja, s ciljem da pomognemo drugima koji ulaze na hrvatsko tržište da koriste naše znanje i iskustvo, zaključila je razgovor za poslovniFM Natalia Zielinska.
Objavljeno 5. ožujka 2021. Sva prava pridržana ©poslovniFM