U ovom BizBlogu pisat ću o svojoj najvećoj strasti – razmišljanju izvan okvira (outside the box) radi kreiranja novih prilika i upravljanja rizicima.

Mislim da je moja ljubav prema nečemu što je izvan okvira počela davno prije nego sam kročila  u poslovni svijet. Sjećam se da su mi priče moje bake dok sam bila dijete poticale maštu pa sam uvijek smišljala neka svoja rješenja koja nisu bila dio poznatog sadržaja.

Poslije se to pokazalo kao dobra karakteristika budući da sam strateško komuniciranje odabrala za svoje ključno profesionalno i poslovno područje. Nisam ostala samo u tom jednom strateškom području, nego sam kroz desetljeća korporativne karijere svoj interes usmjerila na stjecanje dodatnih znanja i iskustava iz drugih područja kao što su: marketing, održivo i društveno odgovorno poslovanje, korištenje fondova EU-a i državnih potpora, briga za zdravlje i sigurnost ljudi, izgradnja kompanijske kulture i sustava vrijednosti s naglaskom na područje usklađenosti s najvišim standardima poslovanja i ponašanja.

Oboružana svim tim znanjima, iskustvima te drugim odgovornostima koje sam u Grupi imala, mogla sam, naravno uz podršku Uprave, u ovom slučaju predsjednice Gordane Kovačević, u zreloj fazi svog razvoja iskoristiti svoja vertikalna domenska znanja kako bih stvarala horizontalna rješenja. To je bila najproduktivnija i mislim najvažnija faza mog poslovnog života kada je riječ o doprinosu razvoju, pozicioniranju i ugledu Ericssona Nikole Tesle.

Osobno, uživala sam u poslu u kojem sam desetljećima skupljano znanje, informacije i kontakte mogla staviti u funkciju podrške kolegicama i kolegama koji su radili u drugim područjima te uspješne realizacije različitih složenih projekata i dobrobiti kompanije u kojoj sam imala čast raditi.

Vjerujem da je izgradnji takvoga horizontalnog načina razmišljanja doprinijela moja pragmatičnost jer sam shvatila da vrijednost znanja opada ako ga ne primijenjujemo.

Dakle, trebalo je pronaći model kako dijeljenjem znanja stvoriti novu vrijednost i osposobiti druge ljude da sličnim razmišljanjem inficiraju svoju okolinu. Za to mi je, moram naglasiti, najviše pomogla izvanserijska suradnja s brojnim autoritetima u različitim područjima u kompaniji i izvan nje s kojima sam se povezala na profesionalnoj, stručnoj i ljudskoj razini. S takvim vjetrom u leđa, sve je jednostavnije, pa i odgovornost predsjednice skupštine našega dioničkog društva koju sam obnašala tijekom 18 godina.

Upravo zbog svih uvida i puta koji sam sama prošla, iskustveno tvrdim da je ključ kvalitetnog razvoja poslovanja, organizacije i ljudi u prepoznavanju i korištenju modela horizontalnog povezivanja temeljem domenskih vertikalnih znanja.

Nažalost, takvi su profili ljudi u manjini jer je cijeli naš sustav obrazovanja i rada vertikalan – temeljen na zatvaranju u vlastitu kućicu eksperta za neko područje.

Da se razumijemo, potrebni su nam vrhunski stručnjaci za svako područje. No isto tako, trebaju nam ljudi koji imaju helikopterski pogled, znanja iz različitih područja te hrabrost razmišljati i djelovati izvan okvira. Takvi nam ljudi već sada nedostaju u svim sferama, ne samo u poslovnom sektoru, a njihovi profili bit će na popisu najtraženijih u budućnosti.

Kako ih pronaći i obrazovati?

Kakve karakteristike trebaju imati ljudi da bi poput kakvog mađioničara ili mađioničarke mogli potaknuti druge ljude da od sebe daju najviše te koji uz kvalitetnu podršku mogu realizirati stvari koje nisu dio nekog procesa ili dobro poznato rješenje?

Ili još bolje, kakav to životni laser imaju da u svakoj prilici, kod svakog problema ili dileme, odnekuda izvuku tu stvarčicu i usmjere onu točkicu na pravo mjesto?

Jesu li to sveznadari ili uporni hard core radnici koji kroz vrijeme prikupljaju znanja iz različitih područja, šire svoju mrežu kontakata kroz konkretne projekte i sposobni su sagledavati horizontalni presjek u složenim projektima ili zadacima?

Gdje se takvi ljudi obrazuju?

Imaju li naši fakulteti odgovarajuće programe da bi prepoznali važnost takvih potencijala i stvorili odgovarajuću znanstvenu i stručnu podršku za razvoj takvih budućih profila stručnjaka s horizontalnom ekspertizom?

Jesu li stručnjaci takvih profila potrebni modernom biznisu?

Koliko su u kompanijama prepoznati takvi profili?

Sva ova pitanja postavljam si u glavi dok razmišljam o načinu kako da vam približim materiju koja mene jako intrigira  i smatram je itekako važnom svim poslovnim ljudima ma u kojoj se industriji nalazili.

 I kako to obično biva s mojim BizBlogovima, o poslovnim temama o kojima pišem, dugo razmišljam i povezujem ih sa situacijama iz vlastite poslovne prakse ili s primjerima iz okruženja. Na taj način testiram primjenjivost vlastitih razmišljanja u realnom životu. Nadalje, o tim temama znam razgovarati s ljudima do čijeg mi je mišljenja jako stalo. Tako već na početku filtriram vlastite misli zahvaljujući povratnim informacijama čime izbjegavam zamku subjektivnosti koja bi mogla zamagliti objektivan pogled.

Tako je bilo i s ovom temom.

Imala sam izgrađen stav, ali sam ga svejedno stavila na kušnju kroz otvoreni razgovor s Jasminkom Rojko, ESG-konzultanticom i praktičarkom, bogate bankarske karijere na izvršnim pozicijama.

I dobro da sam to napravila.

Nisam promijenila svoj stav, nego ga dodatno učvrstila i osvijetlila neke aspekte.

Jasminka je održala vrlo uspješno predavanje studentima na jednome zagrebačkom fakultetu. Kao iskusna menadžerica koja je i sama stjecala vertikalna domenska znanja, ona je svoje znanje u ovoj fazi svog razvoja odlučila iskoristiti upravo za horizontalno povezivanje i strateško djelovanje na ukupno razumijevanje važnosti edukacije u području održivosti (ESG), uvođenja strategija održivosti te zelenog financiranja. U tom kontekstu i njezino predavanje studentima bilo je potkrijepljeno primjerima iz prakse poduzetnika koji su iskoristili održivi razvoj za svoj poslovni i financijski napredak. Povratna informacija koju je ona dobila je i očekivana: ono što su od nje čuli, studenti i studentice nisu saznali kroz formalno obrazovanje. U devedeset minuta netko je povezao dijelove velike slagalice u smislen koncept, pojavila se jasna slika onoga što je bitno, što treba napraviti i zašto je to važno. Netko je, konačno, upalio svjetlo!  

Eureka ili aha-doživljaj trenutak je kada se nakon prvobitnog nerazumijevanja materije pojavi iskra razumijevanja rješenja koje nam je u trenutku sinulo. Upalila nam se lampica! E, takve su mi lampice u odnosima s ljudima najdraže.

Zato ću temeljem prethodnog i vlastitog iskustva iz realnog sektora ovdje sažeti odgovore na postavljena pitanja iz ovog teksta.

Ljude koji pale lampice i sami svijetle u poslovnom okruženju. Naš obrazovni sustav stvara ljude vertikalnih znanja, a paradoks je da poslovni svijet treba stručnjake koji horizontalno povezuju vertikalna znanja. Takve ljude u poslovnom okruženju treba na vrijeme prepoznati i razmisliti kako im možemo pomoći da svoje potencijale razvijaju, ne nužno samo kroz formalno obrazovanje. Naravno, obrazovanje je svakako potrebno, posebno za specijalizaciju koja nam je nužna za kvalitetan rad u svakoj dobro uređenoj kompaniji. Međutim, ne očekujmo da netko tko tek iziđe iz studentskih klupa zna što sa sobom i svojom karijerom. On ili ona dobili su tek osnovni paketić za preživljavanje, a za dugu, sretnu i uspješnu karijeru treba im cijeli šleper stvari. Te stvari nikada neće dobiti samo iz jednog izvora, ma kako on moćan, utjecajan, pametan ili uspješan bio. Potrebno je dobro otvoriti oči i uši, slušati i upijati od onih koji znaju i motiviraju ih da budu bolji. Horizonti se šire malim koracima, svaki je milimetar na tom putu možda onaj koji čini najslabiju kariku zbog koje će i najčvršći lanac puknuti. Zato je važno ulagati u sebe, svoja znanja i ljude oko sebe, a pritom zadržati kreativnost i sposobnost sagledavanja velike slike jer samo tako ćemo jednog dana možda i sami paliti lampice i laserom precizno ukazivati na rizike i prilike.

I nemojmo se zavaravati, da bi netko u 30 minuta znao što i kako treba nešto napraviti na vrhunskoj razini, morao je vježbati 30 godina. Zato ne podcjenjujmo trening za stjecanje znanja iz različitih područja kao i sposobnosti horizontalnog sagledavanja složenih projekata ili zadataka.

To je naša najvažnija životna investicija.

Poslodavac je oduševljen ako među zaposlenicima ima onih koji svijetle, vjerojatno će ih podržati i razvijati njihove sposobnosti i potencijale jer je to za firmu korisno i važno.

Međutim, odgovornost da zasvijetlite ipak je na vama. Taj prvi blijesak je vaša ulaznica za sve veće i složenije zadatke i projekte.

S iskustvom poslovne žene koja je i sama svijetlila te palila brojne lampice u drugim ljudima, mogu zaključiti da razmišljanje izvan okvira predstavlja najvažniji temelj za donošenje kvalitetnih poslovnih i životnih odluka.

Autorica: Snježana Bahtijari Sadržaj BizBlogova pod nazivom Mentorica bit će sastavnim dijelom autoričine knjige čiji je izlazak planiran za 2024. godinu.

Objavljeno 25. rujna 2023. Sva prava pridržana PoslovniFM.