Zašto nam je teško naplatiti svoje usluge, zašto pokleknemo na skidanju cijene, zašto s osjećajem manje vrijednosti dolazimo na sastanak? Koja je to razlika između nas i muškaraca u tom segmentu? Kako pojedini spol gleda na ono što je „dovoljno dobro“?
Impresivno predavanje koje nas je ostavilo bez daha. Bila sam u subotu na jednoj jako interesantnoj radionici. Već i sam naslov privlači: Žene i novac. Interesantno, zar ne? Kakve asocijacije taj naslov budi kod vas? Hajdemo osvijestiti svoje predrasude. Što ste prvo pomislili?
Da, mnogi moji prijatelji pomislili su da će tu biti riječi o šopingu, ženama i trošenju. No, konferencija održana lani, radionica održana u subotu i vrlo aktivni portal sasvim su nešto drugo od onoga što bi čovjek s predrasudama, kakvi često jesmo, pomislio.
Na radionici je bilo raznih žena (i jedan muškarac) i sve redom poduzetnice. Ne samo po zvanju, jer neke nemaju svoju firmu, ali po svojem opredjeljenju. Bila je prisutna čak i jedina žena članica CRANE (Croatian Business Angels Network). Sve smo željele čuti sve o novcu, ali na drugačiji način. I sada, što opet očekivati, zasigurno priču o ulaganju, kreditima i poduzetničkom kukanju. No, i tu slijedi iznenađenje, jer kukanja nije bilo, bilo je sve pozitivno i sve s wow efektom. Riječ je bila o edukaciji koja nam pomaže da shvatimo širi smisao novca. Krenulo se od šireg pojmovnika koji u konačnici označava novac. Recimo što je to, zapravo, bogatstvo, što je novac, razlika (ili ne) između novca i sreće, koji je mentalni sklop obilja, što je financijska sloboda, a što financijska odgovornost, što su aktivni, a što pasivni prihodi, kako se financijski gradi biznis, koji su osnovni pojmovi financija u biznisu. Naš odnos prema novcu, naša uvjerenja i emocije o novcu…
Interesantne teme koje bi, svaka za sebe, mogle biti radionica. Sljedeća prezentacija bila je o budžetiranju, poslovnom ili obiteljskom – svejedno. Vrlo interesantno i dinamično predavanje koje je u tri poteza, zapravo, otvorilo oči meni i mnogima o tome gdje griješimo. Pa čak i kad uzimamo na rate bez kamata. Zar je moguće da sam cijeli život gledala samo jednu stranu medalje?
No, da bi radionice bile drugačije, pobrinule su se i druge predavačice koje su govorile o tome kako prodati sebe i svoje ideje (proizvode, usluge). Kako se ponašati, kako izgledati, s poantom na tome da nikada nećemo dobiti drugu priliku za prvi dojam!!
I kao šećer na kraju, dolazimo do toga što mislim koliko vrijedim? Zašto nam je teško naplatiti svoje usluge, zašto pokleknemo na skidanju cijene, zašto s osjećajem manje vrijednosti dolazimo na sastanak? Koja je to razlika između nas i muškaraca u tom segmentu? Kako pojedini spol gleda na ono što je „dovoljno dobro“? Impresivno predavanje koje nas je ostavilo bez daha.
Zaključak? Naše najveće bogatstvo naši su talenti, a naša najvrjednija imovina upravo mi sami. Pa zašto smo si onda mi sami na zadnjem mjestu ? Zašto nemamo vremena za sebe same. Istina je da nitko od nas nije imun na pomanjkanje vremena, ali činjenica je isto tako da ne postoji nešto takvo kao što je „pomanjkanje vremena“. To je kriva interpretacija činjenice da mi sebi sami nismo važni. Pomanjkanje vremena zapravo znači pomanjkanje prioriteta, a gdje sam onda tu ja?
Ta subotnja radionica stvarno me je ostavila bez daha, ali ne samo zbog svojeg sadržaja već i zbog činjenice da sam u zadnje vrijeme bila prisutna i osvijestila trend koji se približava kao plima, a to je pozitivan pristup i pozitivan pogled na poduzetništvo.
Zadnjih godina pojavile su se mreže, konferencije, predavanja o poduzetništvu koje su potpuno drugačije od stava o poduzetništvu do tada. Pogledajte samo konferenciju Poduzetnički mindset, čista pozitiva koja nas je preplavila i osvježila kao niti jedna konferencija do sada. Spomenimo i franšizu Business Café, mjesečnu dozu čiste poduzetničke pozitive u cijeloj regiji. Tu je i Adria Business Network s isto tako odličnim gostima i pozitivnim pričama o svakom pojedinom poduzetničkom pothvatu. Svakako treba spomenuti i franšizu Women in Adria, mreža žena poduzetnica koje djeluju u cijeloj regiji i šire, a čija je osnovna tema pozitivne priče članica i žensko umrežavanje.
Osim toga postoji i Ženski poduzetnički centar s Kongresom žena poduzetnica koji isto tako već godinama donosi pozitivne ženske poduzetničke priče. Sigurno sam neke i zaboravila spomenuti, ali mogli bismo tako i dalje nabrajati, hvala Bogu konačno možemo nabrojiti pozitivne priče. Nije slučajno da pišem i za prvi poslovni radio poslovniFM, koji je prepoznao novo doba hrvatskog poduzetništva
Ono što me je zapravo posebno razveselilo jest činjenica da su opet žene te koje nose pozitivne promjene, koje žele pozitivne priče i koje žele da se na našu poduzetničku profesiju gleda kao na željenu profesiju i to s poštovanjem. Opet uglavnom žene nositeljice promjena, bravo za nas žene!
Zapravo mislim da je svima dosta kukanja i poduzetništva iz nužde. Želimo da nove generacije mladih shvate da je ovo odlično zanimanje, jest težak rad, ali zato je slađi uspjeh, jer je to nešto naše osobno. U poduzetništvu je teško podvući crtu i odijeliti poslovno od privatnog. Teško je neuspjeh shvatiti samo poslovno, a ne i osobno. Teško je odbijanje ne shvatiti osobno, ali zato je slatko svaki uspjeh doživjeti kao osoban i osvijestiti da smo to sve mi sami napravili i kreirali. Mi koji smo sami sebi često na zadnjem mjestu.
Zašto je onda bilo toliko dugo, toliko teško slaviti pobjede i lijepe poduzetničke priče od kojih niti jedna nije bila bez uspona i teških padova, ali ono što se pamti jest: nije važno koliko puta je netko pao već koliko puta se ponovno ustao i krenuo dalje s pozitivnim osmijehom na licu. To su priče koje Hrvatskoj trebaju. Trebaju pozitivni primjeri iz prakse kao i iz života.
Objavljeno 31. siječnja 2020. Sva prava pridržana ©poslovniFM