Be yourself – everybody else is already taken kaže poznata uzrečica Oscara Wildea. Stalno slušamo o tome da trebamo „biti svoji“ i autentični u svemu što radimo, no je li to stvarno moguće? Je li prihvatljivo da se u svakom trenutku svog života ponašamo baš onako kako bismo htjeli, jer smo „to mi“? Koliko god da bismo na našem radnom mjestu možda i htjeli biti svoji, činjenica jest da uvijek postoje neka poslovna pravila i procedure koje trebamo poštivati i slijediti, a koja nas onemogućuju da radimo ono što bismo htjeli. Kako, onda, uspostaviti ravnotežu? Odgovor na to pitanje i nije baš jednostavan.
Ako malo pogledamo razvoj radne okoline u današnje vrijeme, vidjet ćemo da su najnoviji trendovi takvi da zaposlenici žele biti prepoznati po svojim individualnim postignućima kojima doprinose radnim timovima. Žele obavljati poslove koji su u skladu s njihovim interesima i preferencijama, dobivati redovite povratne informacije, biti nagrađeni za ono što rade, te se na svojim radnim mjestima postupno razvijati u sve veće stručnjake. Jednoumlje i geslo „veži konja tamo gdje ti gazda kaže“ odavno su prestali biti na snazi.
Štoviše, ne možemo svi raditi isto i razmišljati na isti način. To jednostavno nije poanta. Zamislite radni tim u kojem svi razmišljaju jednako. Svi rade koristeći iste metode, te imaju istu perspektivu i gledište na poslovanje. Kakav je rezultat toga? Takav tim može reproducirati samo jedno rješenje za poslovni izazov koji se nalazi pred njim. To rješenje može biti dobro, međutim puno je veća vjerojatnost da neće biti dobro, ili da će postojati mnogo adekvatnija i kvalitetnija rješenja od onoga koje je osmišljeno. Ta se pojava u psihologiji naziva „grupno sljepilo“.
Zaista je potrebno da članovi tima budu različiti, kako bi se napravio taj famozni extra mile
Izgleda onda da je bolje kad se tim sastoji od međusobno različitih individua. Psiholozi su odavno dokazali da postoje različiti načini na koje svatko od nas može dati doprinos timu u kojem radi. Netko će biti usmjeren na vremenske rokove, pa će motivirati i poticati ostale kolege da se svi dijelovi projekta privedu kraju na vrijeme. Netko će biti usmjeren na odnose, pa će svojim angažmanom uspostaviti i održavati otvorenu i ugodnu timsku atmosferu, te će paziti da se članovi tima jedni prema drugima odnose s poštovanjem. Netko će pak biti kritičar – to nije nužno ništa loše, jer će ta osoba poteškoće s kojima se tim suočava sagledati iz drugačijih perspektiva, te će ponuditi možda čak i nekonvencionalna rješenja kojih se ostali članovi neće prisjetiti. A netko će u timu prirodno preuzeti ulogu „vođe“, odnosno svojim će sposobnostima uspješno raspodijeliti zadatke među ostalim članovima, te će ih redovito informirati o ciljevima i razvoju stvari unutar tima. Zaključak? Zaista je potrebno da članovi tima budu različiti, kako bi se napravio taj famozni extra mile.
Međutim, ponekad na svojem radnom mjestu ne želimo biti svoji, jer se plašimo negativnog feedbacka ili potencijalne diskriminacije, posebice ako nemamo baš dobre odnose s drugim kolegama. To je zaista šteta, jer su neka istraživanja potvrdila da dozvoljavanje članovima tima da budu svoji može imati vrlo pozitivne implikacije na radnu atmosferu općenito. Naime, radna okolina u kojoj se ljudi osjećaju slobodni preuzimati rizike i ponašati se autentično često rezultira povećanom radnom uspješnošću, a kod članova tima javlja se povećana kreativnost i učinkovitost za rješavanje problema. Sretniji su, te izvještavaju o nižoj razini stresa na radnom mjestu. Taj se fenomen naziva „psihološka sigurnost“ koji, izgleda, da s vremenom polako ali sigurno mijenja suvremenu radnu okolinu. Štoviše, otkriveno je da čak i privremeno poboljšanje raspoloženja na poslu rezultira učinkovitošću povećanom za 12 posto!
Zbog čega je dobro biti svoj
Postoji zaista mnogo benefita, od kojih ćemo nabrojiti samo neke:
- Teško je pretvarati se da smo netko tko nismo. Da bismo preuzeli osobnost neke druge persone, to od nas zahtijeva puno rada i utrošene energije, te je vrlo stresno. Ako ste ikada gledali Big Brother ili neki sličan reality show, mogli ste vidjeti da je moguće pretvarati se da smo netko tko nismo u početku showa, međutim s vremenom ono „pravo lice“ izađe na vidjelo – nemoguće je toliko dobro obnašati karakter neke druge osobe. Štoviše, prestanak pretvaranja za sobom nosi enormni osjećaj olakšanja i rasterećenja.
- Kada smo svoji, to automatski povećava povjerenje koje drugi imaju prema nama, te nam pomaže da održavamo kvalitetnije odnose s njima. Sigurno ste barem jednom u životu upoznali osobu koja vam nije „skroz sjela“, jer ste imali osjećaj kao da nešto skriva, kao da „ona zapravo nije ona“. Kako ste se ponašali prema njoj? Biste li joj lako povjerili neki zadatak? Kada smo svoji, kao da mičemo sve prepreke između nas i drugih, te oslobađamo put za uspostavljanje pravih, čvrstih socijalnih odnosa. I da, to znači da vam se netko i neće svidjeti, ali barem znate na čemu ste s tom osobom.
- Dugoročno se poboljšava timska učinkovitost. Kad članovi tima ne vezuju konja tamo gdje im gazda kaže, te kada su otvoreni prema međusobnim različitostima, to svakom članu omogućuje da zaista dâ svoj maksimum. Mnogo se bolje posvećujemo izazovu koji je pred nama, a razumijevanje i međusobno prihvaćanje omogućuju nam i da se mnogo kvalitetnije povezujemo s ostalim članovima. S druge strane, to rukovoditelje oslobođava mikromenadžmenta.
- Općenito se poboljšava naše radno iskustvo. Radna okolina koja je otvorena i prihvaća međusobne različitosti uistinu jest bolje radno mjesto za svih. Kad znate da se vaše radne kolege ponašaju autentično i „svoje“, te da za to nisu kritizirani ili gledani „ispod oka“, to će i vas motivirati da pokažete svoje skrivene snage i sposobnosti. Činjenica jest da nam različitosti pomažu da učimo i širimo horizonte, obogaćuju nas za nova iskustva, te čak mogu i mijenjati naša ograničavajuća uvjerenja. Kao da suštinski postajemo bolje osobe.
Koliko sebe „dati i pokazati“ u radnoj okolini
Postoje, s jedne strane, neke komponente poslovanja koje je potrebno poštivati i u koje se jednostavno treba uklopiti. Najčešće su to pravila ponašanja te procesi i procedure koji se trebaju slijediti, ali i nepisana očekivanja od strane kompanije (ono što često volimo nazivati organizacijskom kulturom). Primjerice, to može biti dress code koji trebate poštivati kada dođete na svoje radno mjesto, zatim prodajni proces koji trebate slijediti od prvog do zadnjeg koraka, mjesečni izvještaj o vašem radu koji trebate predati baš kao i sve ostale vaše kolege, ili čak organiziranje mini domjenka vašem kolegi za rođendan, jer je to tradicija koju se u vašoj kompaniji poštuje već dulji niz godina.
Biti svoj ne znači da se uvijek sve vrti oko mene
S druge strane, postoji i ono po čemu se uvijek možete istaknuti (naravno, pritom poštujući maločas spomenuta „pravila igre“). To su vaše snage, ono po čemu želite da vas drugi prepoznaju. Kad netko spomene vaše ime, što želite da drugima prvo padne na pamet kao asocijacija na vas? Je li to činjenica da vašim članovima tima uvijek pomažete kada je to potrebno, te drugi znaju da se mogu osloniti na vas? Možda znaju da ćete im uvijek dati neki kreativni prijedlog rješenja kojeg se oni nikada ne bi dosjetili? Ili vas cijene zbog vaše zarazne osobnosti, kojom uvijek unosite dašak svježine u radnu okolinu, zbog čega se ostali članovi osjećaju ugodno i opušteno? Može biti bilo što, dokle god nije na štetu drugih, ne kosi se s pravilima poslovanja, ili ni na koji posredan ili neposredan način ne narušava imidž kompanije.
Svakako treba napomenuti da biti svoj ne znači da se uvijek sve vrti oko mene. Naprotiv, trebamo biti vrlo obazrivi i prema drugima, stoga je ovo uvijek stvar balansa – i uvijek će biti.
Kako biti svoj na radnom mjestu
Uzmite malo vremena i razmislite o tome što za vas znači biti svoj. Kako znate da ste „svoji“? Jesu li to konkretna ponašanja koja pokazujete u svojoj okolini, informacije i gledišta koje dijelite s drugima, neki unutarnji osjećaj koji imate, ili pak feedback koji dobijete od drugih ljudi? Imajte na umu da ovdje govorimo o stvarima koje su vrlo individualne, i upravo je zbog toga važno da svatko od nas sam za sebe odgovori na ovo pitanje.
Nakon toga pogledajte što od navedenog možete implementirati u svoju radnu okolinu, a što ne možete ili ne bi baš bilo preporučljivo. Nadalje, što točno od toga vi sami želite „podijeliti“ sa svojim kolegama, a što ne želite? Zbog čega? Gdje je granica? Suštinski se „vrtimo“ oko jedne stvari: kako svoju okolinu ili radni tim možete sutra učiniti boljim mjestom nego što je danas? Svakako savjetujem i da o ovome porazgovarate sa svojim nadređenim (koliko god se na prvu to možda činilo suludim), i vidite postoji li mogućnost da u okviru vašeg radnog mjesta dobijete malo više slobode, koja će vam pomoći da još više – budete svoji.
Nekoliko savjeta za rukovoditelje
- Razmislite malo o tome kakvu okolinu imate na poslu? Dozvoljavate li ljudima da zaista „budu svoji“, ili je kod vas sve status quo? Kako možete omogućiti svojim zaposlenicima da razviju svoje jedinstvene vještine i sposobnosti? Je li to bolja organizacija i rotacija posla, uvođenje novih procesa i procedura, individualni razgovori s njima, ili pak timski kreativni sastanci? Odgovor se baš i ne može dati jednoj rečenici.
- Uvedite tzv. „priče heroja“ u svoju poslovnu praksu. To su priče o tome kako je netko od vaših djelatnika riješio neki poslovni izazov koristeći svoje jedinstvene sposobnosti, odnosno ono u čemu je dobar. Tu priču svakako podijelite s drugima, bilo uz pomoć intraneta, newslettera, ili društvenih mreža.
- S vremena na vrijeme s članovima svojeg tima napravite sastanak ili mali teambuilding, na kojem ćete im omogućiti da se još bolje upoznaju, podijele priče o sebi koje nitko drugi ne zna, svoja postignuća, nagrade koje su osvojili i sl.
- Sve počinje od vas – ako vi svojim primjerom pokažete da se može i smije biti svoj, onda će vas i drugi slijediti u tome. Možda vaši zaposlenici i žele biti svoji, ali misle da ne smiju, jer od vas nisu dobili nikakav input. 😉