S obzirom na negativne demografske trendove, aktualnu strukturu i razvojno – proizvodne kapacitete hrvatskog gospodarstva, vrijednosti pokazatelja „BDP po stanovniku“ značajno nižim za RH u odnosu na prosjek EU i njezine članice EU (RH je na pretposljednjem mjestu), te prilike koje proizlaze iz programa „EU sljedeće generacije“, može se reći da podaci o strukturi troškova osoblja (bruto II) indiciraju potrebu za promjenama, čiji se traženi intenzitet može tretirati kao „kvantni skok“. Radi se o potrebnim velikim promjenama na razini sustavnog strateškog promišljanja (reforme moraju biti samo sastavnice cjelovite strategije transformacije našeg društva i gospodarstva), odgovornog ponašanja i efikasnog djelovanja, u svim segmentima i na svim razinama, s čime onda možemo postići puno više za puno manje vremena, bolje iskoristiti i povećati trud koje smo do sada ulagali.

Prije nešto više od 2 godine, krajem 2019., na jednom većem poslovnom skupu, u izlaganju predstavnika jedne od uglednih međunarodnih konzultantskih kuća, istaknute su 4 ključne preporuke kako da, uz prethodno definiranje dugoročne strategije razvoja, Hrvatska modernizacijom osigura održivost i konkurentnost hrvatskog poduzetništva:

  • jačati digitalni sektor (u EU raste za 4.7%, u RH za 0.6%)
  • automatizirati, robotizirati i digitalizirati radne procese
  • investirati u razvoj i inovacije (u RH u R&D se ulaže 0,37%, a u EU 3x više)
  • jačati izvoz (udio izvoza u ukupnim prihodima realnog sektora RH iznosi 20%, a primjerice slovenskog 40%).

Tijekom 2020. i 2021., pod utjecajem pandemije i geopolitike, došlo je do značajnih promjena u okruženju (de-globalizacija; fokus na višu razinu samodostatnosti i otpornosti EU korištenjem osiguranih 1.824 milijardi eura; manjak i rast cijena sirovina, energenata, transporta – skraćivanje lanaca nabave; …). One se mogu interpretirati i kao značajne prilike (za rast prihoda, uposlenost kapaciteta, …), ali ujedno i kao „pojačivači“ postojećih slabosti (nizak udio industrije, niska razina produktivnosti i profitabilnosti troškova rada, manjak radne snage i kompetencija, tehnološka zaostalost).

Sve to ponukalo nas je da analiziramo vrijednosti i trendove poslovnih prihoda i dobiti (odabrana je EBITDA) ostvarenih po troškovima rada. U „prošlo–svršenom“ industrijskom dobu, bilo bi to nešto jednostavnije (samo troškovi rada), jer su organizacije prihode u temeljnoj djelatnosti ostvarivale korištenjem vlastitih resursa (vremena i kompetencija radnika, te dugotrajne materijalne imovine). U modernim vremenima, post – industrijskom dobu, organizacije (pogotovo manje, a brzorastuće) svakim danom postaju sve svjesnije da postoje i druge mogućnosti kako da osiguraju resurse potrebne za realizaciju prihoda, i da to bude ekonomski optimalno. Tako da je u ovoj „modernoj“ analizi troškovima rada pridodana i stavka „ostali vanjski troškovi“. Ta stavka u GFI obuhvaća usluge („vanjski rad“) koje predstavljaju sastavni dio poslovnih procesa organizacija (kooperantske usluge, održavanje, intelektualne usluge, usluge promidžbe i posredovanja, istraživanje i razvoj, …), a organizacije ih umjesto vlastitim resursima realiziraju kroz suradnju s dobavljačima. Objedinjavanjem troškova rada i troškova vanjskih usluga podaci koji se analiziraju daju relevantnije informacije o produktivnosti i profitabilnosti rada. Time se i uvažava teoretski okvir za upravljanje troškovima prikazan na grafici koja slijedi (što radimo – zašto to radimo – kako radimo – koliko ćemo za to platiti – tko to radi najbolje). Odnosno, koncept „što ukloniti – što smanjiti – što stvoriti – što povećati“ u svrhu ostvarenja ušteda na troškovima zbog eliminacije ili smanjenja, ili povećanja obujma, i veće zarade temeljem veće dodane vrijednosti tržišnim partnerima proizašle stvaranjem novih rješenja.

Izvor grafike: Menadžersko računovodstvo, prof.dr.sc. Vinko Belak

Promatrajući zbirne podatke za 100 tisuća obveznika poreza na dobit i javne objave financijskih izvješća poduzeća s minimalno jednim zaposlenim, u razdoblju 2016. – 2020., u odnosu na poslovne prihode koji su u 5 godina prosječno rasli 3 %, troškovi osoblja (bruto II, neto plaće + porezi i doprinosi iz plaća + doprinosi na plaće) rasli su 4,8 %, a ostali vanjski troškovi 1.9 %.

Ostali vanjski troškovi i troškovi osoblja sa strukturom, zbirno za 100 tisuća poduzeća s minimalno 1 zaposlenim, u razdoblju 2016. – 2020., u milijardama kuna

U strukturi troškova osoblja (bruto II), uslijed određenih manjih promjena vezanih na visine osnovica, stopa i poticaja, uvedenih tijekom 5 godina, došlo je tek do izuzetno blage pozitivne promjene u strukturi troška „bruto II plaće“. Udio neto plaća povećan je s 62,2 % za 2016. na 64,3 % za 2020., udio poreza i doprinosa iz plaća smanjen je s 23,7 % na 23 %, a udio doprinosa na plaće s 14,1 % na 12,7 %.

Poslovni prihodi i EBITDA po troškovima osoblja i vanjskih usluga, zbirno za 100 tisuća poduzeća s minimalno 1 zaposlenim, u razdoblju 2016. – 2020.

Poslovni prihodi, EBITDA marža i prosječna mjesečna neto plaća, zbirno za 5 odabranih grupa djelatnosti, u razdoblju 2016. – 2020.

Poslovni prihodi i EBITDA po troškovima osoblja i vanjskih usluga, zbirno za 5 odabranih grupa djelatnosti, u razdoblju 2016. – 2020. kn/kn

Vrijednosti i trendovi (stagnacija, vrlo mala pozitivna odstupanja) izdvojenih zbirnih podataka i izvedenih pokazatelja prilično jasno indiciraju snažnu potrebu za modernizacijom gospodarstva kako bi se osigurala adekvatna konkurentnost hrvatskog poduzetništva, a u skladu s potencijalima koji se trebaju tretirati i iskoristiti kao potencijalne konkurentske prednosti hrvatskog društva i gospodarstva.

Hrvatskoj će u okviru instrumenta „EU sljedeće generacije“ odnosno Mehanizma za oporavak i otpornost biti raspoloživa bespovratna sredstva u okvirnom iznosu 6,3 milijardi eura, ili 47,5 milijardi kuna, i zajmovi u okvirnom iznosu 3,6 milijardi eura, ili 27,1 milijardi kuna. Taj je iznos izuzetna prilika koja bi mogla, u slučaju pravilnog iskorištenja, pridonijela ubrzavanju rasta gospodarstva i općeg društvenog razvoja, da se kao ekonomija konačno počnemo, brže i bolje, približavati razini razvijenih zemalja članica EU.

Preporuke oko kojih se većina slaže, postoje (jačati digitalni sektor; automatizirati, robotizirati i digitalizirati radne procese, s naglaskom na proizvodnju, investirati u razvoj i inovacije, jačati izvoz), novci nisu nedostupni, i „samo“ preostaje ih znati i htjeti iskoristiti, odnosno isplanirati i provesti planirano.

Autor: Nikola Nikšić

Objavljeno 17. siječnja 2022. Sva prava pridržana PoslovniFM.