Liječnici su možda ponekad skloni kompliciranju, pa umjesto da bolesnim ljudima neke stvari objasne jednostavnim rječnikom, na jednostavan, pristupačan način, vrlo često govore u kraticama, vrlo često služe se nekim čudnim jezičnim formama, a to, zapravo, ljude zbunjuje. Kad čovjeku na jednostavan način objasnite zašto neki lijek treba uzimati cijeli život, onda ćete imate suradljivog pacijenta jer ste s njim uspostavili partnerski odnos, otkrila je za poslovniFM prof. dr. sci. Ingrid Prkačin, profesorica, primarijus, specijalist internist, subspecijalist nefrolog, specijalist hitne medicine i pročelnica Poliklinike za unutarnje bolesti u zagrebačkoj Kliničkoj bolnici Merkur, jedan od vrlo važnih čimbenika svoje uspješnosti.

Cjelovitu emisiju poslušajte u nastavku ili preuzmite za kasnije slušanje.

U razgovoru s Tanjom Pureta, urednicom emisije Psihologija uspjeha, istaknula je, uz ostalo, važnost širenja pozitivne energije, i uvjeravanja ljudi da je moguće i ono što se čini nemogućim, ako su ustrajni u svojim željama i ciljevima.

„Ništa se ne postiže preko noći, rad i trud donose rezultate samo na duge staze. Treba dati sve od sebe i zapravo nema stvari koja se ne može ostvariti, samo ponekad treba dovoljno dugo pričekati“, smatra dr. Prkačin.

U Hitnoj internoj poliklinici Kliničke bolnice Merkur, kojoj je dr. Prkačin pročelnica, osjeća se neobičan mir i sklad te velika uigranost svih članova njezina tima. Takav doživljaj visoke pozitivne energije teško se može postići bez sustavnog predanog rada voditelja. Dr. Prkačin smatra da radi, kako kaže, s izvrsnom ekipom, vrhunski educiranim profesionalcima, kojima je najvažniji cilj dobrobit pacijenata.

„Sa svojim pacijentima postupamo onako kako bismo mi željeli da se postupa s nama. Ja doista moram reći da su medicinske sestre i tehničari, s našom dragom glavnom sestrom Marijom Požgaj na čelu, organizacijski izuzetno dobro ‘posloženi’ i uigrani djelatnici. Naš je zadatak, a i poriv zbog kojeg smo se i počeli baviti ovim poslom – pomoći drugome, pružiti pomoć pacijentu na najbolji način koji možemo, koji umijemo. Moram stvarno izreći sve pohvale svim članovima tima, počevši od spremačice, jer ne znam tko bi bez nje bio u stanju pospremiti našu Polikliniku, posebice kad se dogodi da se pacijent koji je malo previše popio malo zaboravi u nekim stvarima. Bez spremačica ni sustav kao ni jedan program ne mogu funkcionirati. Poštivanje i međusobno uvažavanje svih nas koji smo u tom lancu ili putanji zbrinjavanja omogućuje kontinuum kvalitetne zdravstvene zaštite“, ističe dr. Prkačin.

Naša je sreća da smo imali prave lidere koji nas nisu sputavali nego su nam omogućili rast i razvoj. To je veličina naših bivših profesora

Karijerni put dr. Prkačin, uistinu je impresivan, posebice njegov znanstveni i stručni aspekt. Niz godina pročelnica je Poliklinike, ima tri specijalizacije, pri čemu nefrologija, bavljenje bubrezima, zaslužuje posebnu pažnju.

„Za mene su bubrezi najvažniji organi, oni čine usklađenost cijelog organizma, izuzetno su bitni za zdravlje ne samo srca već svih organa. Oni imaju vrlo važnu ulogu u harmonizaciji cjelokupnog zdravlja organizma. Imala sam sreću da sam kao jedan od najboljih studenata prije vremena završila studij medicine, i da sam kao znanstveni novak 1988. došla u Kliničku bolnicu Merkur, na Urologiju. Tamo je u to vrijeme bila izuzetno jaka ekipa koju je predvodio prof. Hromatko. On mi je, dakle, bio prvi šef, imao je tri specijalizacije, i bio mi je idealan uzor. Omogućio mi je rad na prvim kompjuterima u sklopu znanstvenog projekta i tu sam počela svoj magisterij racionalizacija dijagnostičkih postupaka. Ideja mi je bila napraviti nešto novo, spojiti matematiku i medicinu, i mislim da sam u tome i uspjela. I nakon 30-ak godina, dandanas predajem na postdiplomskom studiju racionalizacije dijagnostičkih postupaka, što je danas vrlo bitna tema, posebno u međunarodnim uvjetima. Tako da, evo, zahvaljujem profesoru Hromatku koji je bio moj ideal, a zahvaljujem i svim drugim kolegama, prof. Deškoviću koji je tada bio šef Kirurgije, u to su vrijeme, naime, Urologija i Kirurgija bile zajedno.

Svi su oni bili veliki stručnjaci, iznimni ljudi koji su u nama mladim ljudima znali prepoznati ono nešto što će nas usmjeriti prema nečemu bitnom. Mene je usmjerilo prema bubrezima i dijalizi. I neki su se kirurzi tu razvijali i rasli, primjerice profesor Jadrijević i profesor Kocman, koji su danas eminentne osobe u našoj Klinici. Naša je sreća da smo imali prave lidere koji nas nisu sputavali nego su nam omogućili rast i razvoj. To je veličina naših bivših profesora“, prisjetila se dr. Prkačin svojih profesionalnih početaka.

Osim što je subspecijalist nefrolog i specijalist internist, dr. Prkačin ima i specijalizaciju iz hitne medicine. Evo što kaže o tome kako je došlo do te ljubavi i kako funkcionira spoj nefrologije i hitne medicine.

„Mene je uvijek interesiralo na koji način bi se moglo podignuti razinu hitne medicine i spojiti ju s nekakvim hipertenzivnim krizama, i upravo me ta hipertenzivna kriza malo povukla prema Hitnoj. A uz to, mislim da ako preuzimam mjesto voditelja, moram težiti, stremiti, ka tome da razumijem taj problem. Oduvijek me zanimao i taj hitni dio, a posebice kad sam posebno dobila ponudu za voditelja Hitne interne i poliklinike“, pojasnila je dr. Prkačin.

Osim što je izvanredna profesorica na Katedri za medicinu Medicinskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, dr. Prkačin autorica je mnogobrojnih znanstvenih radova koji su citirani više od petsto puta, što znači da je vrlo autentična kao znanstvenik. Na pitanje kakva je veza između teorije i prakse i koliko znanost pomaže da se bude još bolji praktičar, dr. Prkačin odgovara da je to izazov koji ju čini zadovoljnom, a što je najvažnije, u tome ima podršku svoje obitelji, supruga i troje djece.

„U početku su bili malo iznenađeni tom mojom potrebom za znanstvenom hranom, ali ja volim istraživati, volim čitati, volim spojiti nešto što se na prvi pogled čini nemogućim spojiti. I velika hvala članovima moje obitelji da su sve ovo vrijeme imali razumijevanja za moju znanstvenu ‘glad’. Nije bilo lagano nije, nije ni sada, jer praktički time se mogu baviti jedino u sitne noćne sate i tijekom vikenda. Ali tu moju ‘glad’ za znanošću i zadovoljstvo koje mi ona pruža nastojim nekako uskladiti s obiteljskim obvezama. Nije lako, ali može se“, pojasnila je dr. Ingrid Prkačin u razgovoru za poslovniFM.