Sve priče o uspješnim poduzećima počinju i završavaju na generalnom direktoru. Taj veliki junak svih bitaka uspije osmisliti najbolje proizvode, zna kako voditi promotivne kampanje. Samom svojom pojavom motivira radnike, korisnike i ostale dionike, a kad progovori, od njega možemo čuti samo one riječi za koje nam trebaju dani da nam uopće padnu na pamet.
Rijetko kad ćemo čuti nešto o ljudima koji svakodnevno donose desetke odluka koje nisu tako velike i važne kao one strateške koje donosi direktor. No to su odluke koje malo po malo oblikuju sadašnjost i budućnost poduzeća ponekad i s odmakom od smjera koji bi najviši menadžment želio.
To su članovi srednjeg menadžmenta koji istovremeno upravljaju članovima svog tima i provode politiku poduzeća. Odluke koje moraju donositi često ih stavljaju na kušnju jer svakodnevni problemi i izazovi znatno i stalno preispituju politiku poduzeća. To ih dovodi u nezahvalnu situaciju. U svakoj takvoj prilici moraju odlučiti hoće li i na koji način stvarati praksu kojom će se odmaknuti od politike poduzeća i zadovoljiti druge dionike. Druga je mogućnost da se drže politike poduzeća i imaju problema s nerazumijevanjem kod nekih od dionika.
Srednji menadžment je najnesretniji dio poduzeća
To srednji menadžment čini najodgovornijim osobama u poduzeću i istovremeno onim radnicima koji su izloženi najvećem stresu. Prema istraživanjima iz 2015. koje su proveli znanstvenici sa sveučilišta Columbia iz SAD-a na više od 20.000 zaposlenih, zaposleni u srednjem menadžmentu su 30 posto skloniji depresiji od podređenih, a 50 posto od nadređenih.
Vjerujem da vam je poznat i rezultat istraživanja iz 2014. u kojem su Zenger i Folkman na podacima od više od 300.000 ljudi ustanovili da radnici napuštaju poduzeće zbog lošeg vodstva. O tome je kasnije napisano mnogo članaka, a objavljeno je i mnogo memeova koje svakodnevno viđamo po društvenim mrežama. No, siguran sam da vam iz tog istog istraživanja nije poznato da su najnesretniji radnici u poduzeću upravo oni zaposleni u srednjem menadžmentu! Zašto je tome tako?
Činjenica je da srednji menadžment mora provoditi politiku poduzeća koju im nameću nadređeni i u čijem je stvaranju rijetko sam sudjelovao. Nije lako pomiriti se s nečim s čime se ne slažemo, a još je teže uvjeriti druge da je upravo to s čime se ne slažemo – ispravno! Uz to lako je moguće da je politika poduzeća zastarjela. Mnoga poduzeća ne promatraju svijet oko sebe kao promjenjivu varijablu pa i ne osjećaju potrebu da mu se prilagođavaju. Poneka to čine samo pod velikim pritiskom loših prodajnih rezultata ili pada profita, no takvi su slučajevi vrlo rijetki.
Kriv je osjećaj bespomoćnosti
Velika većina nastavlja raditi ono što je radila i do tada. Smatraju da im je politika koja ih je dovela do nekadašnjih pozitivnih rezultata izvrsna i da će opet doći trenutak koji će im omogućiti da to pokažu. Pronalaze pogreške u svojoj okolini, a to ih ne potiče da naprave promjene. Zbog te zastarjelosti pristupa radnicima, tržištu ili društvu u cjelini, srednji menadžment se nalazi između čekića i nakovnja. S jedne strane su mu poznata očekivanja višeg menadžmenta da se poštuje politika poduzeća, a s druge strane ih neprestano salijeću njihovi podređeni i klijenti koji žele rješenja svojih problema u skladu sa stvarnim životom i svojim potrebama. U takvim situacijama, a njih je na desetke dnevno, članovi srednjeg menadžmenta moraju donositi odluke s kojima nisu zadovoljni oni ili nisu zadovoljni drugi.
Odluke koje donose ne moraju nužno snažno odstupati od politika poduzeća. Dovoljno je da se članovi srednjeg menadžmenta kreću rubnim područjem, a s vremenom, brojem ljudi u srednjem menadžmentu te brojem donesenih odluka rubno će se područje proširivati te tako postati nepisano pravilo kojeg će se većina pridržavati jer je odluku donio – nadređeni. To će svima donijeti olakšanje! Višem menadžmentu jer će imati dojam da sve ide kako su oni zamislili, radnicima i klijentima jer su njihovi problemi djelomično ili potpuno riješeni, a srednjem menadžmentu jer su ih prestali gnjaviti zbog tog problema!
Kako skinuti teret s leđa?
To je, naravno, u redu dok je po onoj narodnoj da „vrč ide na vodu dok se ne razbije“! Poneki problem eskalira jer srednji menadžment u tom trenutku ne prihvaća, vlastito ili tuđe, nepisano pravilo. Tada se digne graja i za problem se okrivi – srednjeg menadžera! Pa što možemo napraviti da se takve situacije prestanu događati? Nekoliko je mogućnosti i jednostavnih savjeta, ali oni ne ovise samo o članovima tima srednjih menadžera!
Prvi je provjeriti koliko članovi tima srednjeg menadžmenta prihvaćaju propisane politike i procedure u poduzeću te ukloniti ili poboljšati sve one koji direktno ne zadiru u samu svrhu postojanja poduzeća. To su svakodnevni postupci koji su se nagomilali ili stvorili tijekom vremena, a koje rijetko tko propituje i koji se provode jer „tako oduvijek radimo“. Te ustaljene načine ponašanja nije jednostavno promijeniti, posebno ako se tiču više odjela, no uz pomoć dobrog konzultanta koji će znati pomiriti zahtjeve različitih odjela i to se može riješiti vrlo brzo i učinkovito.
Drugi je smanjiti administrativne zadatke srednjeg menadžmenta. To se posebno odnosi na izvještavanje prema višem menadžmentu. U početku se viši menadžment obvezuje da će tražiti samo standardizirane izvještaje pa se oni, u najboljem slučaju, i automatiziraju te su dostupni bez potrebe za dodatnim radom. No, tijekom vremena nastaje potreba da se dozna još više podataka ili naprave dodatne analize, a tko to može napraviti bolje od vrijednih i iskusnih radnika u srednjem menadžmentu. Lako je moguće da takve zadatke može obavljati i netko u njihovom timu, ali za to je potrebno povjerenje u mogućnosti članova tima kao i sposobnost komunikacije koja će to omogućiti.
Srednji menadžment treba podršku
Treći je smanjiti broj sastanaka na kojima srednji menadžment sudjeluje. Sastanaka ionako ima previše, a svi znamo da je na sastanak najbolje pozvati – sve. Ponekad to radimo iz političkih razloga vodeći se onom da bi se netko mogao uvrijediti jer nije pozvan. Ponekad zovemo sve jer sami ne znamo što želimo postići sastankom. Očekujemo da će više prisutnih lakše doći do rješenja i zaključka. Rijetki su oni koji odbiju poziv na sastanak i eto veselja. Kalendar je popunjen sastancima na kojima se rijetko kad nešto dogovori, a vrijeme za važne i hitne probleme je izgubljeno.
Naravno, ove savjete mnogo je lakše reći i napisati nego provesti. Da bi članovi srednjeg menadžmenta bili u stanju nositi se s tako zahtjevnim problemom u kojem ih svi dionici smatraju odgovornima, a velik broj zadataka prebacuje se na njih, potrebno je naučiti ih rukovoditeljskim vještinama. Velika većina članova srednjeg menadžmenta samo su priučeni voditelji. Obično imaju završen stručni studij ili barem stručna znanja koja su im pomogla da se iskažu kao dobri radnici. To je obično dobar signal za promociju i velik broj radnika promociju i prihvati. Problem je što se na razini rukovoditelja traže potpuno drugačija znanja i vještine.
Stoga je za organizaciju važno da svojim srednjim menadžerima pruži punu podršku u upoznavanju i svladavanju rukovoditeljskih znanja i vještina. To je jedini način da im olakša svakodnevni rad i rješavanje problema s kojima se moraju nositi, a kojih viši menadžment nije ni svjestan. Da se ne biste našli u situaciji u kojoj vas napuštaju članovi tima srednjih menadžera, pročitajte ovaj tekst još jedanput i unesite promjenu u način na koji se odnosite prema njima!